akademijalicnograzvoja@gmail.com, grupa na fb https://www.facebook.com/groups/546377458747535 PRIRODNA MEDICINA
Potražite još:
Saturday, July 20, 2013
Slobodan Maslic Volite li SLATKO.Šećer kristalni izaziva rak!
Tuesday, April 16, 2013
Slobodan Maslic : Rupičaste naočale trenutno pretvaraju zamagljen vid u jasan zadivljenim korisnicima koji ih isprobaju
Rupičaste naočale
Rupičaste naočale trenutno pretvaraju zamagljen vid u jasan zadivljenim korisnicima koji ih isprobaju
Vjerojatno ste upoznati s mitovima koje se promoviraju kao "istine" moderne medicine.
Cjepiva protiv gripe koja sprečavaju gripu (ne baš), CT skeniranja su bezopasna (nisu), kemoterapija spašava ljude od raka (zapravo uništava i zdrave stanice) i drugo.
Postoje takve istine i u zubarstvu - živine plombe su sigurne (nisu), zdravlje desni nema veze s prehranom (ima), šupljine se mogu tretirati samo bušenjem (ima i drugih načina).
Međutim, jeste li znali da vas i okulisti varaju, utoliko što vam ne govore cijelu istinu?
Evo jedne velike "istine" koja se govori gotovo svima: ako imate probleme s vidom, trebate doživotno nositi naočale.
A evo i druge "istine" - naočale popravljaju vid (zapravo, one doprinose daljnjem pogoršanju vida).
Pritom vam zaboravljaju spomenuti da se najčešći razlog problema s vidom može ispraviti vježbom, a taj je uzrok slabljenje očnih mišića!
Naime, mišići oka opuštaju se i gube snagu, jer ih ne koristite na pravilan način.
Kako mišići oka gube svoju funkciju
Vaša šarenica je mišić koji kontrolira zjenicu, koja služi oku poput leće fotoaparata.
Njen je posao regulirati količinu svjetla koja ulazi u oko. No, šarenica nas trenutno ne zanima, jer smo više zainteresirani za mišiće koji mijenjaju oblik vaših leća.
Ti mišići su dio onoga što se stručno naziva cilijarno tijelo oka.
Cilijarno tijelo sadrži mišiće koji, u realnom vremenu, mijenjaju zakrivljenost vaše očne leće kako bi postigli pravilan fokus scene koju gledate.
"Pravilan fokus" znači mijenjanje zakrivljenosti vaše leće, tako da zrake svjetla koje ulaze u vaše oko padaju na zjenicu uz apsolutnu preciznost.
Svaki fotograf zna da se fokus mora mijenjati kada gledate u nešto izravno pred vama nasuprot nečega što je daleko.
Na fotoaparatu se fokus postiže mijenjanjem udaljenosti između dvije leće koje se nalaze u onome što obično zovemo "lećom fotoaparata", iako su to višestruke leće.
U ljudskom oku, ovo se postiže promjenom oblika leća kroz stezanje i opuštanje cilijarnih mišića.
Sami to vjerojatno nikad niste primijetili, budući da ne osjećate rad vaših cilijarnih mišića, ali oni postižu ovaj fokus za vas tisuću puta na dan, automatski i bez bilo kakvog truda s vaše strane.
Neki su ljudi postigli kontrolu nad ovim mišićima i mogu svjesno birati promjenu fokusa očiju u bilo kojem trenutku, bez obzira na to u što gledaju.
Kako steći kontrolu nad vidom
Kao bilo koji mišići, vaši cilijarni mišići mogu oslabiti. Kako mišić slabi? Od manjka uporabe, naravno.
Ako želite snažne noge, morate hodati i trčati s vremena na vrijeme, zar ne?
Isto tako, želite li snažan i funkcionalan set cilijarnih mišića, morate mijenjati svoj vizualni fokus među bliskim i dalekim objektima tako da ovi mišići vježbaju ne bi li ostali jaki.
Ovo povećava i fleksibilnost vaših očnih leća - nešto poput joge za vaše oči.
A evo i prave istine: većina ljudi u modernom društvu nikad ne gleda u nešto daleko!
Ne žive u prirodi, pa ne gledaju ni u što udaljeno kilometrima. U gradovima nema planina, pa se vid stalno fokusira na stvari koje su blizu.
Tako se njihovi cilijarni mišići "zaključavaju" u stanju stalne kontrakcije.
Ovo uzrokuje zatezanje ovih mišića, baš kao što se vaši mišići nogu stežu ako se ne rastežete s vremena na vrijeme.
Televizor ovo sve pogoršava, a monitor računala još i više.
Današnja populacija toliko vremena provodi gledajući u mobitele, iPadove i računalne monitore da je nevjerojatno kako im cilijarni mišići uopće još rade.
Prije ili kasnije, zbog manjka vježbe - manjka fokusiranja na stvari koje su na različitim udaljenostima - vaši se cilijarni mišići opuštaju i gube raspon kretanja.
Zbog toga očne leće ne mogu postići fokus koji im je potreban.
Posljedično, umjesto da vam zrake svjetla padaju na mrežnicu tamo gdje bi trebale, one pogađaju točku unutar vašeg oka pola centimetra ispred ili iza mrežnice.
Pravi problem nije u tome da vam oko ima pogrešne dimenzije, nego u tome da su vam cilijarni mišići preslabi da bi mijenjali zakrivljenost vaših leća.
Ovaj problem može se, na svu sreću, u većini slučajeva riješiti jednostavnim vježbama.
Očito je da korištenje kontaktnih leća ili naočala može uzrokovati daljnje pogoršanje vida, jer dozvoljava vašim cilijarnim mišićima da atrofiraju još više, oslanjajući se na umjetne leće naočala kako bi odradile posao za njih.
Kako vježbati oči i obnoviti vid
Što ako postoji jednostavan način vježbanja očiju i obnavljanja zdravlja cilijarnih mišića? Hoće li vam to vratiti normalan vid?
Za mnoge od nas odgovor je da! Ne za sve, naravno.
Postoje i drugi uzroci lošega vida, poput mrene, neuroloških bolesti, rigidnosti same leće (često zbog loše prehrane) i drugo.
Međutim, u začuđujuće velikom broju slučajeva, zdrav vid može se vratiti jednostavnim vježbama koje možete provoditi kod kuće, samo par minuta dnevno, koristeći samo svoje oči i jednostavan alat.
Jednostavan alat su rupičaste naočale. One djeluju kao stroj za vježbanje vaših očiju.
Jednostavno ih nosite par minuta dnevno, a zatim hodajte okolo i gledajte u različite predmete na različitoj udaljenosti od vas.
Kliknite ovdje da bi pogledali našu ponudu rupičastih naočala.
Kako rupičaste naočale pomažu obnavljanju vida
Redovito gledanje kroz rupičaste naočale, koliko god to jednostavno zvučalo, trenira vaše cilijarno tijelo, što povećava raspon kretanja cilijarnih mišića koji kontroliraju vaše oči.
Ovo se događa zato što su rupičaste naočale napravljene sa stotinama sitnih rupica.
Te rupice mijenjaju način na koji svjetlost pada na vaše oči i stvaraju organizirani uzorak na koji se oči moraju fokusirati.
Ljudi koji pate od problema s vidom (kratkovidnosti, dalekovidnosti, staračke dalekovidnosti, astigmatizma, sindroma računalnog vida itd.) često primjećuju da im se vid odmah poboljša čim stave na oči rupičaste naočale.
Djelovanje rupičastih naočala na vid nije čarolija, samo fizika. Ako redovito trenirate mišiće očnih leća, nakon nekog vremena postat će snažniji.
Baš kao što će vaše noge postati snažnije ako redovito trčite ili hodate.
Poboljšanje vida uočljivo je i nakon skidanja rupičastih naočala. Nakon nekoliko tjedana gledanja kroz rupičaste naočale, vaši očni mišići steći će snagu i ponovno zadobiti sposobnost pravilnog fokusiranja i bez pomoći rupičastih naočala.
To znači da više nema nejasnog i mutnog vida. Vaše očne leće kontroliraju mišići.
Kao bilo koji mišić u vašem tijelu, ti se mišići moraju naprezati kako bi ostali snažni te kako bi zadržali svoj potpuni, zdravi raspon kretanja.
Međutim, zanimljivo je da bi neki ljudi radije imali naočale nego vidjeli normalno. Klasične naočale zaista izazivaju ovisnost.
Jednom kada ih počnete koristiti, cilijarni mišići atrofiraju toliko da vam trebaju naočale samo da biste uopće mogli vidjeti.
Industrija vida, nažalost, zarađuje na našem neznanju. Ona je poput farmaceutske industrije, koja ne želi da vi ozdravite, jer zarađuje na vašim bolestima.
Baš kao što će vaše noge postati snažnije ako redovito trčite ili hodate.
Poboljšanje vida uočljivo je i nakon skidanja rupičastih naočala. Nakon nekoliko tjedana gledanja kroz rupičaste naočale, vaši očni mišići steći će snagu i ponovno zadobiti sposobnost pravilnog fokusiranja i bez pomoći rupičastih naočala.
To znači da više nema nejasnog i mutnog vida. Vaše očne leće kontroliraju mišići.
Kao bilo koji mišić u vašem tijelu, ti se mišići moraju naprezati kako bi ostali snažni te kako bi zadržali svoj potpuni, zdravi raspon kretanja.
Međutim, zanimljivo je da bi neki ljudi radije imali naočale nego vidjeli normalno. Klasične naočale zaista izazivaju ovisnost.
Jednom kada ih počnete koristiti, cilijarni mišići atrofiraju toliko da vam trebaju naočale samo da biste uopće mogli vidjeti.
Industrija vida, nažalost, zarađuje na našem neznanju. Ona je poput farmaceutske industrije, koja ne želi da vi ozdravite, jer zarađuje na vašim bolestima.Prirodan i isplativ način poboljšanja vida
Rupičaste su naočale siguran i jeftin način preuzimanja odgovornosti za zdravlje očiju i potencijalno izbjegavanje skupih i neudobnih kontaktnih leća ili naočala.
Ove naočale koštaju otprilike kao i par sunčanih naočala u trgovini i nije vam potreban recept za njih.
Rupičaste naočale, naravno, ne pomažu u svakom slučaju zamagljenog vida, budući da postoji više uzroka problema s vidom.
Međutim, one djeluju iznenađujuće dobro za većinu ljudi koji ih isprobaju.
Mnogi su ljudi apsolutno oduševljeni trenutnom razlikom u vidu koju primijete nakon stavljanja ovih naočala.
Doslovno sam vidio ljude koji vrište od sreće: "Vidim! Moj vid mi se vratio!" Učinak je gotovo čudesan.
Rupičaste naočale sada su dostupne u našoj web trgovini.
Čuli smo mnoge uspješne priče od mnogih ljudi koje koriste ovaj jednostavan uređaj za korekciju vida.
Isprobajte ih i provjerite hoće li pomoći i vama!
Besplatne opcije za korekciju vida
Još jedan način prirodne korekcije vida je vježbanje vaših cilijarnih mišića izmjenom fokusa na bliske i vrlo udaljene predmete. Ovo možete najlakše postići iz vlastitog doma, blizu prozora.
Jednostavno gledajte u neki predmet na vašem stolu i zatim pogledajte u nešto vani što je jako, jako udaljeno - u idealnom slučaju, horizont.
Ponovite ovu tehniku nekoliko puta, zatim odmorite oči i opet ponovite. Ovo radite nekoliko puta dnevno.
S dodanom nutricionističkom podrškom za zdravlje očiju (lutein, zeaksantin, astaksantin itd.), ove vježbe mogu, tijekom vremena, poboljšati vaš vid.
S ovim vježbama možete smanjiti vašu dioptriju, korak po korak, do trenutka kad više nećete uopće trebati naočale.
Rupičaste naočale mogu pomoći u ubrzavanju ovog procesa, na poprilično sličan način na koji vježbanje s utezima pomaže bržoj izgradnji mišića.
Najvažnije je da shvatite da zamagljeni vid nije trajno oštećenje oka, nego u većini slučajeva samo funkcionalna poteškoća koju možete riješiti vježbom.
Na isti način na koji fizikalna terapija pomaže ljudima pri ponovnoj izgradnji mišićne mase tijela, vježbe očiju mogu pomoći pri izgradnji funkcionalne snage mišića oka.
Najveća tajna koju vam okulisti neće otkriti jest da mnogim ljudima uopće ne trebaju naočale ni kontaktne leće! Ono što im je zapravo potrebno jest vježba.
http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/rupicaste-naocale
Odricanje odgovornosti Tekstovi koje smo vam ovde ponudili mogu da budu samo informacije ali ne mogu da budu zamena za savet ili medicinsku negu vašeg licenciranog lekara.
Tuesday, February 19, 2013
Slobodan Maslic PETROLEJ , jos sa neta o njemu
Interesantno je kako postoji cijeli niz stvari koje je sposobno lijeciti ljude, ali o njima imamo sasvim drugu sliku, smatramo ih otrovnim, ili u najboljem slucaju kao nesto sto nije ni malo pametno uzimati u svrhu lijecenja. Iako se nafta, kao i njeni razni derivati koristi u cijelom nizu industrijskih procesa, ljudi nisu svjesni da se koristi i u farmaceutskoj medicini i industriji, te da pored problema koje bi imali u energetici, nedostatak nafte bi doveo i do cijelog niza drugih problema, od kojih je medicina svakako jedna industrijska grana koja bi jako patila nedostatkom nafte.
A sama nafta i proizvodi od nafte se koriste od pamtivijeka za lijecenje covjeka. Cak su i sami Rockelleri prodavali kerozin kao lijek za rak prije nego sto su shvatili da mogu zaradivati puno vise novca prodajuci kemoterapiju kao lijek za rak. I dok kemoterapija bas i nema nekog ucinka (cak sto vise, na nasu zalost pogorsava stanje pacijenta), kerozin i petrolej imaju.
Istrazivanja su pokazala da kerozin, iako ne ubija bakterije, izuzetno efikasno ubija kandidu, viruse i patogene bez stanicne stijenke. To moze biti razlog zasto je kerozin odlican za lijecenje zelucanih problema, pogotovo onih koji su uzrokovani kandidom. Pobiti ce kandidu, ali nece utjecati na bakterije, pa samim time niti na probiotike, tj. dobre bakterije. Tu je pomalo slican boraksu koji isto ima slabije djelovanje na bakterije, s time da boraks ipak ima djelovanje na bakterije, te ga se moze koristiti u te svrhe.
S obzirom da jedan od razloga napredovanja kandide je uzimanje antibiotika, koji ubijaju prije svega dobre bakterije, a tek onda mozda ubiju i one lose, uzimanje petroleja ili kerozina nakon kure antibiotika, zajedno s probioticima moze biti najbolji i najbrzi nacin da se povrati zdrava i normalna crijevna flora. Svatko tko je ikada uzimao antibiotike zna koliko problema oni mogu uzrokovati. Zato bi bilo dobro razmisliti i o alternativi uzimanja petroleja ili kerozina nakon antibiotika. Mnogi zdravstveni problemi bi na taj nacin mogli biti brzo i efikasno sprijeceni.
Pored ciscenja crijeva od kandide i drugih patogena (osim bakterija) kerozin i petrolej se mogu koristiti i za ciscenje krvi. Tako da se moze koristiti i za lijecenje cijelog niza drugih bolesti, od kojih je rak samo jedna, iako svakako najpoznatija i danas smatrana za najstrasniju bolest.
U moderno vrijeme lijecenje raka kerozinom je pocelo negdje oko 1950ih i to uglavnom u zemljama u kojima se govori njemacki (Njemacka, Austrija). Zabiljezen je slucaj u kojem je pacijentica kojoj su ostala samo nekoliko dana zivota prema prognozi lijecnika nakon tri dana uzimanja kerozina ustala iz kreveta i nakon 11 mjeseci je rodila sina. Taj isti sin, u dobi od tri godine je dobio poliomijelitis, koji je izlijecen u roku od osam dana s jednom cajnom zlicicom kerozina. S obzirom da se lijecenje poliomijelitisa smatra velikim uspjehom farmaceutske industrije, koje prikazuje cijepivo protiv njega kao odlican razlog za cijepljenje protiv svega i svacega, interesantno je kako se ta teska bolest (teska ako se ne lijeci, to svakako) moze izlijeciti sasvim sigurno i brzo s necim sto je ustvari izuzetno jeftino, cak i u danasnjim uvijetima naftne krize.
Terpentin se isto tako koristio kao panaceja, tj. univerzalni lijek koji lijeci sve bolesti. Jasno, ne moze ga se smatrati kao panaceja koja ce izlijeciti bas svaku bolest, ali kao i u slucaju recimo MMS-a, koloidnog srebra, ili pak boraksa, svakako da ubijanje cijelog niza patogena doprinosi tom efektu, jer patogeni su jedan od glavnih uzrocnika svih bolesti i eliminiranje njih pomaze s cijelim nizom bolesti ili zdravstvenih stanja.
No, da bi razumjeli podrobnije taj efekt, treba se shvatiti da u danasnje doba koristenje antibiotika predstavlja maltene svakodnevnu stvar. Kao sto sam vec spomenuo, antibiotici prije svega ubijaju dobre bakterije, a onda kandida i druge gljivicne infekcije imaju otvoren put u nas organizam i samim time, cijeli niz gljivicnih oboljena muci danasnje ljude. Interesantno je pri tome kako gljivice u ljudima dovode do cijelog niza simptoma od kojih su neki simptomi tumaceni kao druge bolesti, ukljucujuci i psihicke. Recimo, depresija, sizofrenija, ali i cijeli niz drugih "psihickih" bolesti su ustvari samo posljedica gljivicne infekcije. Pa tako ADD i ADHD, pa cak i autizam se spominje da su ustvari posljedica gljivicne infekcije.
I zato, uzimanje sredstava koja su izuzetno efikasna protiv gljivica, kao sto petrolej, kerozin ili pak terpentin jesu, mogu djelovati kao prava panaceja koja lijeci cak i bolesti kao sto je to autizam. Taj efekt doduse ne bi bio toliki da nema uzimanja antibiotika i cjepiva, ali danas se antibiotici uzimaju za sve, pa cak i za bolesti koje nema sanse da lijece, kao sto su to recimo prehlada i gripa.
Koje derivate nafte uzimati?
Kao najpovoljniji derivati nafte spadaju oni vrelista izmedu 100 i 200C. Interesantno je kako su derivati nafte s nizim (ispod 100C) vrelistem jos efikasniji u ubijanju patogena, ali lakse isparavaju, imaju neugodniji miris i teze sjedaju na zeludac.
Naravno, danas je tesko kupiti cisti petrolej, bas iz tih razloga, ali u Hrvatskoj se jos uvijek moze kupiti cisti petrolej. Cisti petrolej se moze prepoznati po tome sto ga se vizualno ne moze razlikovati od vode. Izgleda potpuno proizirno i ako se nalazi u casi, nema nikakve razlike (osim jasno, mirisa i okusa) izmedu njega i vode. Petroleji kojima su dodani razni aditivi i koji ih tako cine neupotrebljivim za lijecenje imaju dodane i razne boje, pa ih na taj nacin najlakse mozemo razlikovati. Dakle, ako je petrolej bez boje, onda je najvjerojatnije siguran za lijecenje.
Svakako provjerite kemijski sastav petroleja koji mislite uzimati.
Sto se tice okusa cistog petroleja (bez aromata), on je vrlo interesantan. Izuzetno je biljan i mogu reci da je na jedan nacin cak i ukusan. Jedina mana koju sam vidio kod njega je ta sto mi se podriguje od njega, sto je neugodno, ali u svakom slucaju nije odvise veliki problem.
Cisti petrolej sam nasao od ovog proizvodaca: Chromos Svjetlost - Po�etna stranica Cijenu mozete vidjeti recimo na ovoj stranici: Chromos Svjetlost, boje lakovi žbuke ljepila razrjeđivači zaštita drvaVELEPRODAJA – MALOPRODAJA – BOJE I LAKOVI (potrazite po abecedi, Petrolej). Cijena je izuzetno jeftina, 26.65Kn za litru.
Rok trajanja petroleja, ako je dobro uskladisten je neogranicen, samim time mozete napraviti zalihu cistog petroleja.
Nacin uzimanja
Uzimanje je vise nego jednostavno, kada pricamo o petroleju. Cajnom zlicicom samo uzmete petrolej i to je to. Za pocetak mozete poceti s ne potpuno punom cajnom zlicicom, ali ako nema problema mozete uzimati punu cajnu zlicicu. Ako je potrebno, mozete uzimati i dva puta dnevno. U slucaju nekih bolesti je potrebno uzimati jusnu zlicu, jer se dobro apsorbira u zelucu i da bi dosao u crijeva treba biti prisutna veca kolicina petroleja. Recimo, kandida je primjer kada je potrebno uzimati jusnu zlicu (odgovara kolicini od 3 cajne zlice, tako da ustvari mozete odjednom uzeti 3 cajne zlicice). Bilo je i slucajeva gdje su ljudi uzimali kerozin na case, ali u tim slucajevima reakcija organizma je puno jaca (herxheimer). Ako se ne zurite nigdje, nema potrebe za uzimanjem velikih doza.
Petrolej moze izazvati proljev, a u tom slucaju se smanji doza.
Petrolej se treba uzimati na prazan stomak, jer pluta i samim time, ako je hrana u zelucu, ostati ce u zelucu.
Takoder se moze uzimati i topicalno. U tom slucaju je dobro razrijediti ga s maslinovim uljem, omjeri mogu biti 1:1, ili 1:2 u korist maslinovog ulja (dakle, 1/3 petroleja). Zatim se maze na problematicno podrucje, sto je pogotovo efikasno u slucaju artritisa, gdje moze pomoci ukloniti bol, kao i ubiti patogene. Moze se koristiti i za bolno grlo na taj nacin.
Nerazrijedeni petrolej relativno brzo moze izazvati iritaciju i crvenilo, praceno pecenjem, a kasnije i guljenjem koze. Zato ako ga koristite na kozi, razrijedite ga s maslinovim uljem (mozete koristiti i kantarionovo ulje, koje je isto tako izuzetno zdravo).
Vrijeme uzimanja petroleja je uglavnom dok se problem ne rijesi, ali se moze uzimati i preventivno, svake godine, a i nakon svake kure antibiotika, ako se odlucite uzimati antibiotike.
Toksicnost petroleja, kerozina
Pitanje toksicnosti je vrlo delikatno. Dok se uzima oralno i ako se radi o cistom petroleju ili kerozinu (bez dodatnih aromata), onda je siguran u propisanim dozama. S druge strane, izuzetno je opasan ako dospije u pluca, jer je u stanju "spaliti" pluca. S druge strane, voda u plucima je isto tako opasna.
Treba izbjegavati dospijevanje petroleja u pluca, a to se obicno moze desiti pri povracanju (herxheimerova reakcija) nakon progutane velike kolicine petroleja.
Druga opasnost kod derivata nafte je u udisanju njihovih isparenja. I bas zato se ne preporucuju derivati koji imaju nize vreliste (kao recimo benzini), iako su efikasniji u ubijanju patogena. Upravo jer su njihove pare toskicne.
Vise o kerozinu i petroleju mozete procitati u odlicnom clanku Walter Lasta, koji je isto tako dostupan na hrvatskom u jednom od starijih brojeva Svjetlosti. Vise interesantnih tekstova od Walter Lasta mozete naci na njegovoj stranici...
Saznajte više: Petrolej, kerozin, terpentin jos jedan ubojica patogena o kojem se suti http://slobodni.net/t114857/#ixzz2LIUMIHVV
Slobodan Maslic RAK (ne)izlečiva bolest
Slobodan Maslic - PETROLEJ
Do pojave interneta misteriozno je nestalo na desetine naučnika i lekara u svetu koji su pokušali da dokažu kako je petrolej izuzetno efikasan u lečenju mnogih vrsta malignih oboljenja, kao i da neka potpuno eliminiše. (tekst je infoirmativan, svako preuzima svoju ličnu odgovornost, a slika je sa inteneta, ne ona za terapiju),Pojavom interneta tajna je otkrivena i više se nije moglo pretiti lekarima, ali su počeli ogromni pritisci na fabrike petroleja koje su u svetu gašene jedna za drugom. Prva koja je o tome javno progovorila jeste nemačka doktorka Paula Ganer s klinike “Jakob” na Majni, koja je čitav život posvetila ispitivanju raka i koja je u svojoj studiji iznela tvrdnju da ko u toku godine pije dvanaest dana zaredom po jednu kafenu kašičicu čistog petroleja, nikada neće oboleti od raka ili leukemije.
Leče a ubijaju
Prema zvaničnim podacima Svetske zdravstvene organizacije, rak je ubica broj jedan u svetu u dvadesetom veku, a zarada farmaceutskih kompanija na lekovima koji “leče rak a ubijaju pacijenta” meri se u bilionima dolara. Da li je upravo to razlog zbog koga se zvanična medicina nikada nije okrenula proučavanju petroleja i njegovih lekovitih svojstava iako su mnogi naučnici i lekari za to znali još krajem 19. veka.
Prvobitno se petrolej u farmaceutske svrhe masovno koristio za lečenje vašaka, mada je ubrzo otkriveno da je on veoma efikasan i za lečenje tuberkuloze, ali mu to svojstvo od strane klasične medicine nikada nije i zvanično priznato. Posebno je interesantno da je prvi u svetu o lekovitim svojstvima petroleja kada su u pitanju maligne bolesti govorio i pisao Josif Pančić u svojoj “Omorici” i nakon toga su u Srbiji ljudi počeli tajno da se leče od raka petrolejom, a oni koji su preživeli kasnije su kod lekara dobijali odgovor da su živi jer im je postavljena pogrešna dijagnoza. Masovno se petrolej kao lek koristio u Srbiji tokom Prvog svetskog rata, jer nije bilo gotovo nikakvih lekova. O mogućnosti da je petrolej taj koji ih je izlečio od maligne bolesti niko nije želeo da govori. Prva koja je o tome javno progovorila i koju nisu mogli da ućutkaju jeste nemačka doktorka Paula Ganer s klinike “Jakob” na Majni, koja je čitav svoj radni vek posvetila ispitivanju raka i o tome objavila naučne radove, a svoja saznanja stavila na internet i pre nego što je objavila knjigu. Više niko nije mogao sačuvati tajnu, ali je interesantno da se još niko od iole značajnijih medija nije bavio tom problematikom.
Čudotvorni lek
NS reporter je došao do desetak ljudi iz Srbije koji su potpuno izlečeni od raka zahvaljujući petroleju, ali i među njima vlada neki nevidljivi zid ćutanja, verovatno zato što ne žele da sredina zna o njihovoj bolesti, a manje iz straha od farmakomafije jer se ta tajna više ne može sačuvati. Većina je rekla kako ne želi da govori za novine, ali su spremni da svoju priču ispričaju drugim ljudima koji su bolesni ili koji u familiji imaju bolesne od raka, jer je i njima, kako kažu, neko ispričao tu priču i spasao im život. Farudin Đeluli je poznati novosadski ugostitelj, više od 30 godina na ćošku Futoške pijace držao je najstariju ćevabdžinicu u gradu. On tvrdi kako je uspeo da se izleči od izuzetno teškog oblika raka želuca i pristao je da za naš list ispriča svoju priču koju je, naravno, potkrepio medicinskom dokumentacijom.
– Meni je petrolej bukvalno spasao život, da nije bilo njega, ja danas ne bih bio s vama – priča Farudin svoju životnu dramu. – Osećao sam užasne bolove u stomaku mesecima, počev od kraja 2008, ali se nisam javljao lekaru jer sam mislio da će to proći. Kada više nisam mogao ništa da jedem i kada sam spao na ispod 50 kilograma, shvatio sam da sam ozbiljno bolestan i otišao sam na pregled kod lekara. Odmah mi je rečeno da imam rak želuca, ali ja to nisam poverovao. Posle sam išao kod drugog, trećeg… ali su svi rekli isto. U “Medlabu” sam dobio patohistološki nalaz, koji je potpisao patolog prof. dr Ištvan Klemi, u kome je pisalo da imam maligni limfom želuca malt tipa, a u Kamenici su rekli da su mi ostala još dva meseca života, ali da mi uz odgovarajuće lečenje, koje je podrazumevalo i operaciju i hemoterapiju, mogu produžiti život za čak tri godine.
Farudin je pomislio da je svemu došao kraj. Otišao je u rodnu Makedoniju da se oprosti. Onda je u svom selu kraj Tetova saznao za ženu koja je bolovala od raka materice.
– Imala je metastaze po čitavom telu, ali se izlečila pijući petrolej koji se nabavlja u Kruju u Albaniji. Tada su mi rekli da mi ne može pomoći običan petrolej koji može da se kupi u radnjama, već isključivo čist i rafinisan, a on se može nabaviti samo u nekoliko evropskih zemalja ili u Kruju, gde je jedino nalazište prirodnog čistog petroleja u svetu. Ta žena mi je pomogla da nabavim tri boce tog petroleja i ja sam počeo svakodnevno da ga pijem. Odlučio sam da se ne vraćam u Novi Sad i da otkažem lečenje u Kamenici, pa šta mi bog dâ. Naravno, nije mi ni palo na pamet da uzmem bilo koji lek što su mi lekari prepisali, već sam dvaput dnevno pio petrolej. Čoveku je u psihi da je skeptičan. Ne priča o tako teškim bolestima, kao da se one dešavaju nekom drugom. A ja sam na svako jutro gledao kao da je poslednje. Nisam ni osetio da mi se zdravstveno stanje popravlja iz dana u dan. Dobro se sećam kako sam se jedno jutro probudio i zapitao da li mi nešto fali, a onda shvatio da nemam nikakve bolove i da posle godinu dana mogu ponovo da jedem. Pogledao sam u kalendar i video da je to bio trideseti dan od prvog jutra kada sam progutao prvu kašiku petroleja. Nisam mogao da verujem da ću živeti. Vratila mi se volja za život, a i osmeh – kaže Farudin.
Eksplozivna šala
Ispijanje petroleja nije nimalo prijatno. Farudin kaže da nikada neće zaboraviti kad mu je jedan prijatelj preneo priču koja se ispredala o njemu zbog petrolejske terapije.
– Čuo je da sam eksplodirao kada sam pripalio cigaretu. Uplašio sam se i mahinalno bacio cigaretu koja mi je bila u ustima. Čitava kafana smejala se zajedno sa mnom.
Kada je posle šest meseci svakodnevnog ispijanja petroleja osetio da mu se on “vraća na usta”, prestao je da ga pije i otišao u Skoplje na kontrolu.
– Rekli su mi da je nalaz uredan i da se na želucu ne primećuju nikakve promene. Isto mi je rekao i jedan lekar u Nirnbergu, u koji sam takođe otišao na kontrolu dok sam bio u poseti jednom rođaku. Kada sam mu pokazao moje nalaze iz Novog Sada, rekao mi je da je to nemoguće i kako je sasvim siguran da je čovek čiji su to nalazi već odavno mrtav. Tada sam se opet slatko nasmejao, ali i čvrsto odlučio da svima ispričam svoju priču, jer mnogi ljudi ne veruju u bilo šta sem klasične medicine. Ja kažem da sve treba pokušati – kaže Farudin.
Slično iskustvo ima i Kostadin Stojanović. On se 1993. razboleo od raka debelog creva koji je u tom trenutku već bio zašao u drugu fazu, s izraženim metastazama. Operisao ga je doktor Đukić u Urgentnom centru u Beogradu, 16. marta 1994. Ponovo je operisan zbog ponovnih metastaza. Nakon što je od jedne doktorke čuo da mu je ostalo samo nekoliko nedelja života, slučajno je u jednim nemačkim novinama pročitao ispovest žene koja je uspela da se petrolejom izleči od raka. Uspeo je da nabavi petrolej. Posle mesec dana pijenja bilo mu je mnogo bolje, a posle tri meseca na debelom crevu više nije bilo nikakvog traga malignitetu. Interesantno je da se 2006. tada već 83-godišnjem Stojanoviću ponovo pojavio rak na sasvim drugom mestu, ali se i on povukao nakon ponovne upotrebe petroleja.
Sibirske šunke
Posebno je interesantan odnos srpskih lekara prema lečenju raka petrolejom. Kada smo pitali one mlađe, svi odreda rekli su nam da su u pitanju šarlatanske metode koje su opasne po ljudsko zdravlje, ali nam se nisu baš svi učinili uverljivi u svojim iskazima. Međutim, kod starijih iskusnih lekara situacija je potpuno drugačija, ali ni oni ne žele da javno govore o tome bojeći se reakcije i okoline i kolega. Ipak, jedna od medicinskih sestara koja je čitav radni vek provela u Institutu za onkologiju u Sremskoj Kamenici i koja je penzionisana pre nekoliko godina kao glavna medicinska sestra pristala je da nam ispriča kako se u Sremskoj Kamenici saznalo za metodu lečenja petrolejom.
– Mogu slobodno reći da niko ko nije koristio petrolej nije preživeo rak bez obzira na to kojom se metodom lečio – iznosi nam na početku razgovora tu šokantnu činjenicu žena koja je 40 godina provela u Institutu u Kamenici gledajući i pokušavajući da pomogne ljudima bolesnim od najtežih bolesti. – Strašno je što je to tako i što lekari ne smeju da govore o tome, ali je to sumorna slika sveta u kome živimo. Dobro se sećam kada smo mi za to saznali, još 1978. godine. Radila sam u ambulanti kada je u prepodnevnim satima iznenada ušla Romkinja koju smo otpustili 1974. na nosilima jer, po procenama lekara, više joj se nije moglo pomoći s obzirom na to da je rak dojke metastazirao na sve organe. Kada sam je ugledala zdravu na vratima ambulante, pomislila sam u prvi mah da joj je to blizankinja, jer dobro pamtim lica i setila sam se mlade devojke koja je došla u Institut početkom sedamdesetih u dosta teškom stanju. Ali kada je progovorila i rekla: “E sestro, nije došlo još moje vreme za umiranje”, noge su mi se odsekle.
Netremice je gledala pacijentkinju. Ni reč nije mogla da izusti. Neprijatnu tišinu prekinula je pacijentkinja rekavši da će joj sve ispričati neki drugi put, jer sad nema vremena, pošto sređuje penziju. Neverovatna priča trajala je od po podne do kasno u noć.
– Pozvala sam tadašnjeg načelnika Onkologije prof. dr Dušana Petrovića i ispričala mu da se pacijentkinja od raka izlečila petrolejom. Očekivala sam da će mi reći da sam luda i prostodušna, ali me je razoružao svojom širinom. Zamolio me je da toj mladoj ženi kažem da dođe sutra i da će joj on potpisati sve što treba. Nakon što se naša bivša pacijentkinja vratila kući u Odžake s papirima koji su joj u tridesetoj godini omogućavali penziju, ostala sam s profesorom Petrovićem u njegovom kabinetu. Zamolio me je da nikom ne pričam o tom slučaju. Negde u maju profesor Petrović mi je rekao da je na nekom kongresu čuo da Rusi u Sibiru leče rak petrolejom i odmah je odlučio da svoj godišnji odmor provede u Sibiru proučavajući alternativne metode lečenja te opake bolesti. Kada se vratio, kratko mi je rekao: “Nemate pojma gde živimo i kakav je ovo svet. Dok milioni ljudi umiru u najgorim mukama, u Sibiru se pacijenti oboleli od malignih bolesti s velikim uspehom leče petrolejom i jedino je vazno da je petrolej stoprocentno čist. A iznad kreveta bolesnika obešene su šunke i slanina koje bolesnici sami uzimaju kada su gladni. Kada bismo mi ovde tako postupili, strpali bi nas u ludnicu… Od tada nikada nismo nijednom bolesniku govorili da ne proba alternativne metode lečenja, ali nismo ni preporučivali petrolej… Pošteno je reći – iz straha – zaključuje naša sagovornica.
Nemačka veza
Doktorka Paula Ganer, koja je inače i sama sebe u 31. godini izlečila petrolejom od raka creva što se proširio i na bubrege, ima urednu evidenciju o preko 2.000 pacijenata koji su dobili novi život zahvaljujući petroleju kojim su potpuno izlečili rak. I pored toga što je imala ozbiljne pretnje nakon objavljivanja svojih radova, Paula se nije uplašila i zahvaljujući njenoj upornosti danas je petrolej legalizovan u lečenju raka u Švajcarskoj, Francuskoj, Poljskoj i Mađarskoj. Kolika je moć farmaceutskih kompanija, možda najbolje govori podatak da se još niko javno nije zainteresovao da prouči lekovitu moć petroleja, a mediji ćute.
Porodica Švarc iz Berlina još pre 70 godina uvela je praksu da svakog petka svaki član porodice uzme kocku šećera sa 15 kapi petroleja. Do sada niko od njih nije bolovao od neke ozbiljne bolesti i svi su dugovečni. Interesantno je da su stari članovi porodice Švarc došli na tu ideju jer su u nekim knjigama pročitali da su se srpski vojnici u Prvom svetskom ratu lečili petrolejom od svih bolesti.
IZVOR: NS REPORTER
PETROLEJOM IZLEČIO RAK
Kostadin Stojanović (1924) već punih 14 godina živi svoj drugi život. Prvi je “skončao” davne 1993. godine, kada su mu saopštili da boluje od neizlječivog raka debelog crijeva, koji je zašao u svoju drugu fazu. Hladno su mu tada saopštili da su mu “dani odbrojani”. Bolovi su bili sve neizdržljiviji pa je i sam počeo da misli na najgore. Međutim, riješio je da ipak pokuša da “nadvlada” opaku bolest, i odlučio je da potraži spas u Beogradu.
- Dr Đukić me je prvi put operisao u Urgentnom centru, na Prvoj hirurškoj, 1993. godine. Pošto je sve bolesno odstranjeno, predložena mi je terapija zračenjem i citostaticima, kao kod svih bolesnika koji boluju od malignog karcinoma. Ni sam ne znam zašto, ali nikako nijesam pristajao. Činilo mi se da je to samo nepotrebno mučenje, a ionako sam bio ubijeđen da je skori kraj moja jedina neminovnost. Naravno, suočen sa smrću, počeo sam da “vraćam film”, da se prisjećam nimalo lakog života. Sa sedamnaest godina otišao sam u partizane, i kao zarobljenik deportovan u Norvešku, u logor. Od 6.500 zarobljenika kućama se vratilo tek 1.200, a od toga više od 1.000 već je pomrlo. Ja onda pomislim, dobro sam i doživio 69 i neću da se svjesno izlažem tom teškom i neugodnom liječenju. Uostalom, i moja žena je umrla u mukama od raka, pa neka bude kako je suđeno – kaže za naš list Kostadin. Pomiren sa sudbinom, odlučio je da iz bolnice ode kući i čeka sudnji dan. Nije prošlo mnogo vremena kada su metastaze počele da se šire po njegovom organizmu. Već 16. marta 1994. ponovo se našao pod hirurškim nožem. Neposredno posle operacije u vizitu je došla doktorka, čijeg se imena više ne sjeća, pogledala je njegovu istoriju bolesti i hladnokrvno mu rekla – Vama je ostalo još pet, šest dana života. Ne treba vam nikakva terapija! Kostadin je bio šokiran, ali je shvatio da u nestašici najosnovnijih medicinskih potrepština, uslijed sankcija, valja sačuvati ljekove za onoga ko ima šanse. Tog momenta, Kostadinu je bilo jasno da mu život “visi o koncu”, i pošto je prethodno odlučio da odustajanjem od terapije pomogne svom skončanju, poželio je da se oprosti od svojih najbližih, prijatelja i komšija. Posle nekoliko dana, došao je da se oprosti od njega i prvi komšija, i pružio mu u ruke časopis čijeg se naziva Kostadin danas ne može sjetiti. Čekajući “onaj čas”, mirno je listao časopis i, odjednom, ugledao dramatičnu ispovijest jedne njemačke doktorke…
- Žena, i to još doktorka, lijepo kaže da je rak izliječila pijući petrolej, pa, kad je već tako jednostavno spasila svoj život, što ne bih i ja pokušao Petroleja ima skoro u svim prodavnicama, a ima tu i neke simbolike. Em se ne umire od njega, em daje svjetlost – pomislio sam i odlučio piću petrolej i vodiću dnevnik, da vidim hoće li i meni pomoći. Sa terapijom koju je sam sebi propisao, Kostadin je počeo 5. maja 1994. Tačno 45 dana svakoga jutra ispijao je trećinu sadržaja rakijske čašice petroleja. Prvog dana naježio se od pomisli da ta žestoka tečnost može da sagori njegov i onako “načeti” organizam. Kada je vidio da se nije dogodilo ništa strašno, druga je već lakše klizila niz grlo.
- Detaljne analize, u međuvremenu, pokazale su da u mom organizmu nema više ni traga te opake bolesti. Živio sam sa trećinom crijeva do prije godinu dana kad su opet počeli da me muče “zatvori”. Pregledom je ustanovljeno da na istom mjestu s kojeg je u prethodnim operacijama odstranjen tumor imam zadebljanje od pet do šest santimetara. Doktor mi je rekao da ovog puta operacija nije moguća, i dao mi neku tečnost, tek da mi pomogne u čišćenju crijeva. Iako tvrdi da više ne postoji ni jedan razlog zbog koga bi trebalo da živi, jer ima 83 godine, Stojanović je i ovoga puta zaboravio na propisani lijek i ponovo počeo da pije petrolej. Ovoga puta, kako kaže, ne da odloži neizbježnu smrt, već da olakša muke.
- Od 18. maja pet jutara zaredom ispijao sam po kafenu kašičicu petroleja. Poslije sam, pošto sam “navikao” organizam, sve do 6. juna pio po supenu kašiku spasonosne tečnosti. Do desete kašike petroleja bilo mi je jako loše, i pomislio sam da je to kraj. Ali, evo sad mi je sasvim dobro, samo imam teške probleme sa nogama. Šećer mi uništio cirkulaciju. Istina, pijem i čaj od sibirske gljive kombuha, još od prve operacije kad mi je ovaj prirodni lijek donio jedan ljekar, sin mog prijatelja. Pa dok izdržim… Kostadin smatra da nema više rašta živjeti, a neće više ni da opterećuje porodicu svog unuka s kojim živi. Istina, raduje se svom praunuku, i on mu daje snagu, ali bilo je, kako kaže, previše muke i dosta trenutaka za vječno pamćenje…
PETROLEJ IMA VELIKU MANU – JEFTIN JE …
“S obzirom da mi je tata oboleo od myelome mutiplex- jedne od mnogo vrsta leukemije…krenula sam u potragu za lekom. Posle kratkog vremena dosla sam do caja koji pravi jedna baka u Homoljskim planinama, ali ono sto mi je prilikom preuzimanja caja rekla, navelo me je da podrobnije ispitam tu metodu lecenja. Baka mi je inace rekla da bi trebalo da tati dajem i po kasiku petroleja-ili gasa za lampe. Onda sam pocela da ispitujem kako i koliko petrolej pomaze u lecenju od cancera. Tako sam nasla i ovaj tekst koji mozda moze i drugima da pomogne. “Da alternativna medicina nema granica, dokazuje slucaj iz Nemacke, gde se ljudi lece, verovali ili ne – petrolejom! Doktorka Paula Ganer, sa klinike “Jakob” na Majni, tvrdi da ko godišnje pije dvanaest dana zaredom po jednu kafenu kašicicu petroleja, nikad nece oboleti od raka, leukemije ili neke slicne teže bolesti. I sama dr Paula je bila u teškoj situaciji, kada je u 31. godini života obolela od raka creva. Operisana je, ali joj se rak proširio na bubrege i kada su lekari ustanovili da joj ne mogu pomoci otpustili su je iz bolnice. Tada joj je muž preporucio da uzima petrolej. I desilo se cudo: nakon samo tri dana ustala je iz kreveta, a posle šest nedelja dostigla je normalnu težinu i bivala sve zdravija. Od tada i ona sama obolelima, ali i zdravima preporucuje da piju petrolej i u svojoj evidenciji ima preko 2.000 slucajeva izlecenja od najtežih bolesti. Interesantan je i slucaj porodice Švarc, iz Berlina, koja je uvela praksu, da svakog petka svaki clan porodice uzima kocku šecera sa 15 kapi petroleja. Ovo rade vec 70 godina i nikada nisu bolovali, svi su zdravi i dugovecni. Petrolej ipak ima jedan veliki nedostatak, zbog kojeg nije uvedena njegova šira upotreba u lecenju: veoma je jeftin. A to, naravno ne odgovara mnogim lekarima i farmaceutskoj industriji, jer oni “žive” od najtežih bolesti koje napadaju covecanstvo. I sama dr Ganer je imala problema sa vlastima i cak je kažnjavana, ali je upotreba petroleja u nekim zemljama legalizovana za lecenje. Za sada u Švajcarskoj, Francuskoj, Poljskoj i Madarskoj, gde može da se nabavi apotekarski petrolej iz kojeg su odstranjeni neprijatni mirisi. Pa, izvolite, probajte. Davljenik se za slamku hvata, a bolestan covek za sve što može da mu pomogne. Deluje šašavo, ali ko zna – možda je delotvorno? Prenošeno je sa kolena na koleno, a postoje i zapisi, da su Nemci upotrebu petroleja u zdravstvene svrhe preuzeli od nas Srba, tokom Prvog svetskog rata. Oslabljena Srbija, zbog Balkanskih ratova i rata protiv Turaka, ostavljena takoreci sama da se bori protiv tri velike oružane sile, bez osnovnih medicinskih sredstava i lekova za zbrinjavanje bolesnih i ranjenih, lek je potražila u petroleju. Bar onaj deo stanovništva u okupiranoj Srbiji i pripadnici vojske, kojima je petrolej bio dostupan. ” Inace mom tati se krvna slika poboljsala nakon terapije petrolejem ali je pre neki dan zaglavio u bolnici jer je dobio upalu pluca, naravno svojom krivicom jer se nije pazio.P.S. Ovo nije reklama, vec pokusaj…kao sto neko rece, davljenik se hvata za slamku….
IZVOR:
http://zelenenovine.wordpress.com/zelena-apoteka/petrolej-lek-protiv-raka-kome-je-jedina-mana-to-sto-je-jeftin/
Friday, February 15, 2013
Slobodan Maslic RAK USANA OD RUŽA-LIPSTICKA
Žene:
Paznja, ruz koji koristite je uzrok karcinoma!!!
Dra. Elizabeth Ayoub, je ljecnica (biomolecular), objavila je alarm za
ruzeve koji posjeduju olovo i koji uzrokuju rak usnica.
Nedavno je marka 'Red Earth' spustila cijene sa R$67,00 na R$9.90 !
Zasto? Zasto posjeduju olovo?.
Marke koje posjeduju olovo:
MARY KAY
CLINIQUE
ESTÉE LAUDER
SHISEIDO
RED EARTH (Lip Gloss)
CHANEL (Lip Conditioner)
MARK AMERICA
MOTIVES
LIPSTICK
AVON
Sto vise olovnih sastojaka sadrzi ruz sve je veci rizik oboljenja.
Nakon sto su izvrsili test na Ruzevima, konstatirali su da marka
Avon sadrzi najvece kolicine olova..
Paznja s dugotrajnim ruzevima!!!!!!!!!!!
Ukoliko se tvoj ruz dugotrajno drzi,
to je zbog toga jer posjeduje velike kolicine olova.
Ovo je test koji mozete izvrsiti i vi:
1. Uzmi ruz u ruku.
2. Sa zlatnim prstenom prijedji preko ruza.
3. Ukoliko se boja ruza promjeni na crno, to znaci da sadrzi olovo.
Tuesday, January 8, 2013
Slobodan Maslic KEFIR
Subscribe to:
Comments (Atom)


