Slobodan Maslic AKTIVIRANJE LIJEVOG I DESNOG MOZGA

Desna i lijeva strana mozga


Desna strana mozga je ona koja se povezuje sa širom sviješću, širokom, beskrajnom, svjesnom stvarnošću koje smo mi dio. Desna strana mozga je naša kreativnost, jer u beskrajnom prostranstvu svijeta postoje beskrajne mogućnosti, beskrajna spoznaja i beskrajna mudrost. Beskrajna raznolikost percepcije. Desna strana mozga, a to je strana koja nas s takvom stvarnošću povezuje daje nam našu kreativnost.

Lijeva strana mozga koja je jednako važna za život u ovoj stvarnosti povezuje nas s ovim svijetom. To je strana strukture, jezika, svega što vidimo u društvu, strana intelekta, obrazovanja, politike, znanosti, medicine. Sve je to povezano s lijevom stranom mozga. Budući da nas lijeva strana mozga povezuje s ovim svijetom koji se najviše zasniva na podjeli, na razdvajanju, poput ovog prostora koji odvaja vas i mene. Iako to nije prazan prostor nego vibrirajuća energija izvan raspona vidljivog svjetla, lijeva strana mozga sve spoznaje kao odvojeno. Pogledamo li medicinu, znanost, obrazovanje ili politiku, u svim tim disciplinama svijet se promatra kao niz dijelova, a ne kao cjelina.

Desna strana mozga vidi i doživljava jedinstvo svega. Idealno je ono što nazivamo "ljudima cjelovitog mozga". Aktivne su i jedna i druga strana mozga i one međusobno komuniciraju pomoću mosta koji ih povezuje. Tako da istovremeno možete biti i nadahnuti i kreativni i spoznati da smo svi dio jedne velike svijesti, beskrajne svijesti koja je sve. Sve to zajedno možete uobličiti na način koji vam omogućava da funkcionirate u ovoj stvarnosti. Ako postoji neravnoteža u funkcioniranju dviju polutki mozga, neravnoteža se jasno pokazuje, obično na jedan od dva načina. Osoba koja ima snažan stimulans u desnoj strani mozga, ali ne i u lijevoj, vrlo je kreativna osoba, koja moglo bi se reći živi u "carstvu vilenjaka". To su jako kreativni ljudi koji ne znaju živjeti u ovome svijetu, jer ih ta lijeva strana ne povezuje dovoljno čvrsto sa stvarnim svijetom. Takvih je u našem društvu malo. Neravnoteža koja preteže u svijetu je dominacija lijeve strane mozga. Ako vašim osjećajem stvarnosti upravlja lijeva strana mozga, svijet promatrate kao izdvojene dijelove. Kao niz razdvojenosti, kao niz struktura, ali niste u stanju pojmiti jedinstvo i povezanost u cjelini beskrajnosti koje smo svi dio.

Pogledamo li kako funkcionira sustav obrazovanja i kako nas potiču da se potrudimo ući u strukture moći i utjecaja koje diktiraju narav i ciljeve ljudskog društva, vidjet ćemo da se od najranije dobi potiče lijeva strana mozga i desna se strana izolira. Na primjer, da biste napredovali unutar sustava morate uspješno položiti niz ispita od škole do fakulteta. Što je potrebno da bismo položili takav ispit? Potrebno je lijevu stranu mozga nakrcati pojmovima koji su joj svojstveni: jezik, struktura, podijeljenost i odvojenost, držati sve to u lijevoj strani mozga i kad izađete na test, iskrcati sve to na papir. Ako ste u tome vješti položiti ćete test s dobrom ocjenom. Što znači da možete krenuti dalje. Recimo na fakultet. A kad tamo položite sve ispite, dobit ćete diplomu s kojom možete krenuti na slijedeću razinu, u onaj dio društva u kojem se želite specijalizirati, bila to državna služba ili politika, mediji, znanost, medicina ili nešto drugo. Budući da je nužno položiti cijeli niz takvih ispita da biste uopće došli u obzir za neku takvu instituciju možemo zaključiti da su oni koji su danas u njima osobe kod kojih je već prenaglašena lijeva strana mozga na štetu desne. To su ljudi koji upravljaju institucijama društva, određuju što je društvu potrebno i usmjeravaju ga.

Zato živimo u društvu u kojem gotovo isključivo prevladava lijeva strana mozga koja sve doživljava kao odijeljeno i odvojeno, što strašno dobro dođe kad treba poticati podjele, sukobe i ratove i shvaća samo ono što je strukturirano. Ona ne može pojmiti da bi svijet mogao postojati bez bezbroj pravila i struktura, s obzirom da ta strana mozga samo to razumije i nimalo ne razumije desnu stranu mozga koja život vidi drugačije. Lijeva strana mozga više je stimulirana da postane dominantna strana mozga, ne samo kod tih ljudi koji su uspješno položili masu testova i dospjeli na mjesta gdje imaju moć i kontrolu nad masama, nego i kod većine drugih koji možda nisu uspješno polagali testove i ispite, a kojih ima dosta, jer u vrijeme kada su išli u školu ih to naprosto nije zanimalo.
Primjeri

Opet se vraćamo manjini, onoj jezgri koja djeluje iza scene i manipulira čovječanstvom pomoću masovne kontrole. Oni su ti koji dobro razumiju taj sistem. Na primjer, početkom 2009. godine u Velikoj britaniji vlasti su najavile da će uvesti 500 obrazovnih ciljeva za predškolski uzrast. Čak su i pedagozi što ne znaju vezu između polutki mozga i kontrole podigli glas i pitali: "Pa kad će se ta djeca igrati?". To i jest glavna zamisao, da im se ostavi što manje vremena za igru. Jer što je igra? Igra je improvizacija i poticanje mašte. Nema strukturu. Dijete se jednostavno igra i koristi maštu. A mašta je izraz beskrajne mogućnosti desne strane mozga. Dakle, od najranije dobi nastoje prikriveno poticati lijevu stranu mozga na račun desne. Uvući ljude u ovu lažnu stvarnost koju će doživljavati kao jedinu stvarnost i neće moći shvatiti ništa izvan strukture pravila, propisa i slično. Sve ovo je na račun desne strane mozga.

Postoji još jedan primjer, izvrstan primjer ove razlike o kojoj govorimo. Riječ je o iskustvu jedne neuro-atomičarke. Znanstvenici koja se bavi istraživanjem mozga u Americi. Zove se Jill Bolte Taylor. Njezina je priča na internetu. Budući da se bavi istraživanjem mozga znala je točno što joj se događa kad je doživjela moždani udar. Priča je vrlo indikativna za ono o čemu govorimo. Jednog se jutra probudila i nije se dobro osjećala. Prvo je stala na spravu za vježbanje i pokušala je vježbati. Kad je pogledala svoje ruke, one uopće nisu izgledale kao njezine. Izgledale su čudno, mislim da je spomenula riječ "kandže". U svakom slučaju izgledale su drugačije. I dalje joj nije bilo dobro, i nakon nekog vremena shvatila je da doživljava moždani udar. Budući da je zahvaćeno mjesto bilo na lijevoj strani mozga, onoj strani koja energiju dekodira u ovu stvarnost, lijeva joj je strana mozga slabije funkcionirala i u sustavu dekodiranja su se pojavile pogreške i nije više funkcionirao. Time se njena točka svijesti premjestila na desnu stranu mozga, jer se lijeva strana mozga više nije mogla nadmetati s desnom. U tom trenutku, kaže ona, osoba koja je znanstvenica, "Ja sam bila sve što postoji". U toj stvarnosti nije bilo granice između mene i ostatka svijeta. Sve je bilo jedna cjelina. Ne samo to, nego sam osjetila duboku i potpunu sreću, kakvu nikad u životu nisam osjetila. Radost, ljubav, sklad, osjećaji duboke sreće. To su osjećaji koje ljudi ne mogu naći u svijetu kojem upravlja lijeva strana mozga. Ne nalaze ih zato što lijeva strana mozga jednostavno ne dekodira tu razinu stanja svijesti. Ona jako zabavno prepričava tu svoju priču i kaže kako joj je bilo divno u tom trenutku i nije joj se dalo ništa drugo. Ali je ipak odlučila da nešto mora napraviti. Očito se događaju neki problemi premda je njoj ovako super. Otišla je do telefona da pokuša nazvati prijatelja i kaže mu da ima problema i da treba pomoć. Međutim, kad je došla do telefona, na telefonu nije vidjela brojke nego samo piksele i nije ih mogla povezati u brojeve. Zašto? Zato što, kao što smo rekli, ima više razina dekodirane stvarnosti. Na jednoj je razini samo opća vibrirajuća energija, druga je razina digitalna poput piksela na filmu, poput zelenih matematičkih kodova koji se listaju na kompjutorskom ekranu u filmovima Matrix. Ako se sjećate filma, sjećate se da ljudi gledaju u ekrane prepune kodova i brojeva, ali oni ne vide kodove i brojeve, nego vide ulice na kojima su automobili i ljudi. Taj prizor simbolizira ovaj proces dekodiranja o kojem govorimo. Ona dalje kaže da joj je trebalo užasno puno vremena da se probije kroz to i pritisne tipke s pravim brojevima. Tako da je telefon ipak zazvonio i čovjek je s druge strane podigao slušalicu. Izgovorio je neku uobičajenu rečenicu poput: "Halo, ovdje taj i taj.", a Jill Bolte Taylor je s druge strane čula samo: "vu vu vu". Ona mu je pokušala odgovoriti. Mislila je da izgovara slijedeće riječi: "Imam problema. Trebam pomoć." Ali dok je govorila čula je da i ona kaže samo: "vu vu vu". Zašto? Zato što lijeva strana mozga nije dekodirala ono što je govorni aparat izgovarao. Stavite ruku pred usta i osjetit ćete vibraciju svog glasa, jer glas je upravo to, vibracija, koja se dalje u sustavu uha i mozga dekodira kao tekst. Kad joj je lijeva strana mozga prestala funkcionirati, ona strana mozga koja dekodira jezik i riječi, ona više nije čula riječi.

Ovaj primjer odlično pokazuje kako rade lijeva i desna strana mozga. Kad je funkcionirala samo desna strana mozga osjećala je samo sreću u spoznaji da je ona sve što je ikad bilo, jest i bit će. U lijevoj strani ostala je struktura i ova stvarnost. Ako znamo naći ravnotežu između dvije strane mozga, to je savršeno. Tada možemo shvatiti svoju povezanost sa beskrajnim. Znati da je ovo tijelo samo privremeni oblik koji nam omogućava da doživimo ovu stvarnost pa tako i osjećaj odvojenosti od ostaloga, što je samo jedno od mnogih iskustava. Ali znajući da je to samo to, jedno naše iskustvo, a da to nismo mi. Kad nam se ta mogućnost oduzme, a društvo čini sve da onemogući tu svijest o povezanosti, ljudi ostaju zarobljeni u lijevoj strani mozga. Oni vide samo podvojenost, podjelu, potrebu za strukturom, potrebu za pravilima i propisima i vertikalnu strukturu moći. Jer tako u ekstremnom obliku funkcionira naš mozak. I zato nas društvo nastoji zarobiti u lijevoj strani mozga.
Kako aktivirati desnu stranu mozga

Pošto živimo u svijetu koji nam konstantno "vježba" ili aktivira lijevu stranu mozga, postavlja se pitanje kako uspostaviti ravnotežu ili balans rada mozga. Jedan od načina je početi dodatno aktivirati desnu stranu mozga. Postoji više načina kako aktivirati desnu stranu mozga. Kao što smo do sada rekli, desna strana mozga je povezana sa onim kreativnim ili iracionalnim, dok je lijeva sve ono što je racionalno i logično. Već prema ovome možemo zaključiti koje stvari mogu dodatno aktivirati desnu stranu. Ovdje ćemo nabrojiti neke, a nakon njih će vam sigurno doći neke druge ideje.
Slobodno plesanje


Pustite si veselu muziku koju volite i započnite slobodno plesati. Jako je važno da se osjećate ugodno i slobodno. Većini će biti neugodna i sama pomisao da sami plešu ili da se prepuste muzici. Sve mora biti nenaporno. Onima kojima je neugodno može olakšati da spuste zavjesu kako ne bi imali osjećaj da ih netko gleda. Totalno opustite tijelo i prepustite se vlastitoj kreativnosti i muzici da počme spontano gibati tijelo. Kako nam je svima lijeva strana mozga više aktivna od desne, mozak će automatski pokušavati napraviti nekakav logičan ili racionalan ples. Međutim, to je potrebno prepoznati i pokušati "razbiti" logične ili racionalne pokrete. Kada god primijetite da ste počeli neki pokret ponavljati odmah ga promijenite. Time počinjete aktivirati kreativne i neracionalne centre u mozgu. Reakcije mogu biti da počmete misliti: "Što bi netko rekao da me ovakvoga vidi?" ili "Što mi je sad došlo da ovo radim?" ili slično. To su sve tvorevine racionalne strane mozga koja je većini ljudi previše aktivna na račun desne strane mozga. Oni koji probaju ovo iskustvo mogu nakon nekog vremena osjetiti veliko olakšanje i sreću koja ih prožima kroz cijelo tijelo. Primjer kako plesati!
Svjesno korištenje lijeve strane tijela

Ovdje bi spomenuli engleski jezik gdje riječ za desnu stranu "Right" znači "Pravična" ili prava strana. No nećemo sad ići u povijest gdje se nalaze izvori za naglašeno vježbanje desne strane tijela ili lijeve strane mozga. Već kako se po naslovu može zaključiti je da ćemo ovdje navesti neke radnje koje vam je tijelo automatski već naučilo raditi sa desnom stranom tijela, a za koje jednako možete koristiti i lijevu stranu tijela. Danas je opće poznato u modernoj medicini da desnom stranom tijela upravlja lijeva strana mozga, dok lijevom stranom tijela upravlja desna strana mozga.

Većina ljudi danas su dešnjaci, no postoji dosta primjera djece kojima je lijeva ruka bila prirodno spretnija, a koji su u školi bili primorani da nauče pisati sa desnom rukom. Međutim, bili primorani ili ne, uvijek je moguće naučiti pisati sa lijevom rukom. U početku možda počnete pisanjem abecede ili samo štampanih slova. Ubrzo nakon nekog vremena ćete moći pisati cijele rečenice, sve dok ne budete u mogućnosti pisati jednako dobro kao i sa desnom rukom. Pisanje je samo jedan primjer, tu možemo nabrojati bilo koju naučenu radnju u životu koju nesvjesno radite, kao što su još i držanje žlice ili vilice dok jedete, puhanje nosa sa maramicom, otvaranje vrata i slično. Svaku radnju koju počnete raditi svjesno sa lijevom stranom tijela dodatno aktivirate desnu stranu mozga. Budite kreativni...
Disanje


Već od davnih vremena stari jogiji su znali vježbe pod nazivom "Swara yoga" koje uz pomoć disanja potiču rad mozga, te koje nakon nekog vremena izvođenja dovode do ravnoteže aktivnosti rada obje moždane polutke. Ovdje bismo naveli jedan primjer tehnike disanja ili pranajame. Ova vježba disanja je naizmjenično disanje kroz lijevu i desnu nosnicu, koja ima za cilj naizmjenično aktivirati jednu pa drugu strana mozga. To u konačnici vodi do ravnoteže rada obje moždane polutke. Ako želite vježbati obje strane mozga možete naizmjenično zatvoriti lijevu nosnicu, napraviti udah i izdah, pa zatim isto ponoviti nakon što zatvorite lijevu, a otvorite desnu nosnicu. Drugi način je da se zatvori desna nosnica i napravi udah kroz lijevu, pa se zatvori lijeva nosnica i napravi izdah kroz desnu, zatim odmah iza toga udah i nakon toga zatvorite desnu nosnicu i napravite izdah kroz lijevu. I tako nastavite.

U slučaju da želite aktivirati samo desnu stranu mozga, jer smatrate da spadate u grupu kojima je lijeva strana već više aktivna, možete na neko vrijeme začepiti desnu nosnicu kroz koju zrak aktivira lijevu stranu mozga i disati samo kroz lijevu, te na taj način vježbati desnu stranu mozga. Zatvaranje nosnice možete postići stavljanjem vate u nos koju ste prethodno namočili sa malo vode. Vježba je vrlo praktična i laka za izvođenje.
Izvor:
David Icke