Sunday, July 31, 2011
Slobodan Maslic AROMATSKA MASAŽA
Aromamasaža
Čudan naziv u naslovu i još čudnija očekivanja, zar ne? Što može očekivati klijent kada mu se ponudi masaža takva imena? I još interesantnije, što mogu očekivati polaznici “Aroma Akademije” kada saznaju da će učiti o masaži s takvim imenom? Njihovi česti upiti s kojima se susrećemo glase: “Čemu toliko sati podučavanja intuitivne aromamasaže kada je tu sve ionako intuitivno? Zašto nas jednostavno ne pustite da radimo prema svojoj intuiciji?”
Odgovor na pitanja u podnaslovu je da se u današnjem svijetu, preko roditeljskih uputa do školskog sustava, nastoji poduzeti sve kako bi nas se odvojilo od naše urođene intuicije. Stoga ne iznenađuje kako je potrebno vrijeme i vježba da bismo se ponovno spojili na svoju srž tj. na ono što smo duboko sakrili u nepoznate sfere svoje unutrašnjosti - na svoju intuiciju.
Čemu uopće takav napor i iskorak? Čemu posezati za neistraženim, nepoznatim, neobjašnjenim, neobjektivnim i nemjerljivim? Odgovor leži u mojim davnim spoznajama kada sam masirajući svakodnevno po nekoliko klijenata, puštajući pritom misli da lebde i poigravaju se bez kontrole, spoznala (ili naslutila) da je dodir imanentan svakom ljudskom biću. Dovoljno je promatrati slike, fotografije “primitivnih” kultura i plemena na kojima majke doje svoju djecu, drže ih u zagrljaju ili u “improviziranim” maramama uz svoje tijelo. Iako nismo upoznali niti jednu od takvih majki, možemo naslutiti da je većina njih neobrazovana, a jedinu su poduku dobile od svojih majki kroz dodir i priču. Čak i majke koje nikada nisu naučile pisati instinktivno znaju kamo će položiti dlanove kada njihova beba/dijete plače u grčevima, ili se povrijedilo u igri. Možemo zamisliti kako majka miluje svoju bebu prije spavanja da lakše i mirnije zaspi. Za sve to nisu potrebne škole, a posebno ne fakulteti i anatomski atlasi. Majka to jednostavno čini intuitivno iz ljubavi.
No katkad se dogodi da majka zaboravi te stvari ili biva zbunjena nakon što je pročitala brojne knjige i slušala raznovrsne teoretičare. Upitajmo se: “Od koje majke očekujemo da više i nježnije dodiruje svoju bebu - obrazovane ili neobrazovane?” Baš me zanima koji vam se odgovor sam po sebi nameće.
No vratimo se na poantu naše priče. Čemu tolika priča o majkama? Danas je poznato kako je tek rođenim bebama dodir neophodan jednako kao i hrana. Vjerojatno ste čuli za slučajeve kada beba, koja je odvojena od majke, jednostavno umre iako prije toga nije pokazivala znakove bolesti.
Sinergija između klijenta i aromamasera
Svi smo mi izdanci društva u kojem je dodir osiromašen, rijedak i rezerviran za iznimne osobe u našem životu. Rijetki mogu reći da su “upili” dovoljno dodira. No dobra je vijest da se dodir može nadoknaditi. U odrasloj se dobi može nadoknaditi sve ono što nam je u djetinjstvu nedostajalo. Upravo tu na djelo stupa intuitivna aromamasaža tijekom koje maser ili maserka zadobiva identitet majke - majke koja miluje svoje tek rođeno dijete.
A klijent? Klijent ima priliku ostvariti bilo koju razinu identiteta između odraslog stanja u kojem je ušao u prostor za masažu, pa sve do stanja svijesti tek rođene bebe. Stanje koje će postići klijent nije samo rezultat odluke i povjerenja, već i opuštenosti i iskustva masera, kao i vještine pri izboru eteričnih ulja za prisutnog klijenta i njegove trenutne potrebe. Uspije li se uspostaviti sinergija između klijenta, aromamasera, prostora, zvukova i prirodnih mirisa eteričnih ulja, krajnji rezultat može biti (naglašavam ovdje riječ može) spontano iscjeljivanje uzroka kroničnih problema čiji su uzroci u vrlo ranom djetinjstvu. Iscjeljenje ćemo prepoznati po nestanku nekih simptoma, promjeni na bolje općeg stanja i raspoloženja klijenta, te vrlo često prema pozitivnim promjenama u odnosima u obitelji ili na poslu.
No ne događaju se promjene samo kod klijenta. Ukoliko maser zna i želi pratiti sve signale i činjenice, brzo će spoznati da mu svaki klijent donosi neko otkriće na profesionalnom ili osobnom planu. Niti jedan klijent nije slučajan. On je došao k nama kako bi nam donio neki skriveni poklon.
Otvorimo se i promatrajmo!
Zato kada podučavam intuitivnu masažu naglašavam: Ovo je masaža STANJA, a ne masaža ZNANJA! A za postizanje tog STANJA kod masera i klijenta potrebno je oslobađati i otkrivati duboko skrivenu intuiciju. Kada vršimo intuitivnu aromamasažu ne liječimo, no iscjeljenja su česta posljedica te masaže. I još jedna krasna vijest: aromamaser koji dobro i u pravom stanju pruža masažu nakon nje će se osjećati bolje i odmornije nego li prije nje. To je siguran znak da su svi neophodni kriteriji za intuitivnu aromamasažu ispunjeni.
U “Aroma Akademiji”, uz podučavanje i ostalih vrsta masaža, razvili smo do detalja podučavanje intuitivne aromamasaže i metode buđenja i korištenja tisućljetnih spontanih iscjeliteljskih spoznaja čovječanstva.
Pripremila: Mara Doljak, mr. ph
Izvor: alternativa.hr
Thursday, July 28, 2011
Slobodan Maslic Prirodni DEZODORANS za tijelo
Da li su antiperspiranti i dezodoransi opasni za naše zdravlje?
Studije pokazuju, da antiperspiranti i dezodoransi nisu tako bezopasni, kako misle mnogi. Da li oni zaista ugrožavaju naše zdravlje?!
Mnogi pretpostavljaju, da su dezodorans i antiperspirant jedno te isto. Možda će vas iznenaditi činjenica, da to nije tako.
Antiperspiranti sadrže hemikalije, koje začepljuju pore i na takav način sprečavaju znojenje.
S druge strane, dezodoransi dopuštaju znojenje, ali suzbijaju neugodan miris znoja.
Mnogi ljudi misle (a to nam nameću i reklame) da ako ne budu koristili antiperspirant, uvrijedit će osobe oko sebe. Čak i kada koriste dezodorans, koji sprečava miris znoja, osjećaju se neugodno zbog toga da se znoje, ili misle da samo miješaju miris znoja i dezodoransa.
Usprkos ovom mišljenju, većina dezodoransa ne samo prikriva miris znoja, nego zbog svojih antiseptičkih dodataka uništava bakterije, koje uzrokuju taj miris.
Međutim, i antiperspiranti i dezodoransi mogu imati loše posljedice za zdravlje. Mnogi stručnjaci u području medicine smatraju, da začepljenje pora i sprečavanje znojenja nije zdravo, jer znojenje je prirodan način na koji se hladi naše tijelo. Više od toga, pretpostavlja se da kemikalije koje sadrže antiperspiranti (na primjer, aluminij) mogu uzrokovati rak i druge ozbiljne bolesti.
Neka istraživanja pokazala su povezanost između redovitog korištenja antiperspiranta i raka dojke. Rizik je još veći, ako se antiperspirant koristi odmah nakon brijanja.
Druge studije su pokazale, da se aluminijum apsorbuje preko kože, ulazi u krvotok i zatim se nakuplja u mozgu. Znanstvenici su povezali ovaj fenomen sa porastom Alzheimerove bolesti.
Prije se smatralo, da su dezodoransi mnogo bezopasnije nego antipespiranti. Ali nedavna istraživanja potvrdila su povezanost parabena, koji sadrže mnogi dezodoransi, sa rakom dojke. Nakon obdukcije tijela žena umrlih od raka dojke pronađen je paraben u tkivima dojke. Ovo je dovoljno da bi izazvalo Vašu zabrinutost.
Što učiniti?
Stručnjaci preporučuju da umjesto antiperspiranata koristite dezodorans bez parabena (pažljivo pročitajte etiketu).
Mnogi ljudi su počeli koristiti prirodne dezodoranse, koji se mogu kupiti u trgovinama zdrave hrane i kozmetike. Kod kupnje prirodnog dezodoransa, ne zaboravite pažljivo pročitati etiketu! (Neki od njih nisu 100% prirodni.)
Neki ljudi su otišli tako daleko, da su počeli praviti dezodoranse kod kuće.
Evo recept za takav jedan dezodorans:
Promiješajte jednaku količinu sode bikarbone i kukuruznog škroba. Dodajte nekoliko kapljica eteričnog ulja. Nanesite ovu smjesu ispod ruke uz pomoć vlažne tkanine. Ovaj domaći dezodorans lako je isprati, i puno je zdraviji od komercijalnih dezodoransa!
izvor. alternativa.hr
Slobodan Maslic Bundeva!
BUNDEVA
Latinski naziv: Cucurbita pepo
Sinonimi: bela bundeva, belokorka, dulek, ludaja, bela tikva, buca, tikva, bela ludaja, dudanja, bundevka, žuta tikva.
Opis biljke: bundeva je jednogodišnja zeljasta biljka sa šupljim, po nekoliko metara dugim vrežama. List je širok, na dugačkim peteljkama. Cvetovi su Izrazito žuti (cvatnja počinje u junu). Plodovi su krupni, okruglog oblika. Bundeva sadrzi u sebi masnog ulja, pektina, belančevina, šećera, karotena, manganove soli, ,fosforne kiseline, fitosterina i salicilne kiseline, niz vitamina (karotina ili provitamina A, C i vitamina B grupe, niacin, folna kiselina i dr.), kao i mineralnih sastojaka (kalijuma, fosfora, kalcijuma, gvožda). Tu su i oligo i mikroelementi, pektini, celuloza i druga biljna vlakna.
Stanište: poznata je u kulturama svih toplijih zemalja sveta.
Lekoviti deo biljke: seme i meso bundeve.
Lekovito delovanje: plod bundeve preporučuje se kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma (naročito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike). Odlična je dijetalna hrana za gojazne osobe, dijabeticare (ako se tokom pripreme ne zasladuje), kao i osobe sa oboljenjima želudca i creva. Preparati koji sadrže seme bundeve izuzetno pomažu osobama koje imaju problema sa prostatom.
Seme bundeve se preporučuje kao efikasno i neškodljivo sredstvo protiv dečjih glista i pantljicare (parazita).
U novije vreme otkriveno je da bundeva pomaže i obolelima od psorijaze.
Još o bundevi na http://www.narodnamedicina.com/kovacevic/bundeva.html I
http://www.biljeizdravlje.novosti.co...ate.php?Id=286
Latinski naziv: Cucurbita pepo
Sinonimi: bela bundeva, belokorka, dulek, ludaja, bela tikva, buca, tikva, bela ludaja, dudanja, bundevka, žuta tikva.
Opis biljke: bundeva je jednogodišnja zeljasta biljka sa šupljim, po nekoliko metara dugim vrežama. List je širok, na dugačkim peteljkama. Cvetovi su Izrazito žuti (cvatnja počinje u junu). Plodovi su krupni, okruglog oblika. Bundeva sadrzi u sebi masnog ulja, pektina, belančevina, šećera, karotena, manganove soli, ,fosforne kiseline, fitosterina i salicilne kiseline, niz vitamina (karotina ili provitamina A, C i vitamina B grupe, niacin, folna kiselina i dr.), kao i mineralnih sastojaka (kalijuma, fosfora, kalcijuma, gvožda). Tu su i oligo i mikroelementi, pektini, celuloza i druga biljna vlakna.
Stanište: poznata je u kulturama svih toplijih zemalja sveta.
Lekoviti deo biljke: seme i meso bundeve.
Lekovito delovanje: plod bundeve preporučuje se kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma (naročito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike). Odlična je dijetalna hrana za gojazne osobe, dijabeticare (ako se tokom pripreme ne zasladuje), kao i osobe sa oboljenjima želudca i creva. Preparati koji sadrže seme bundeve izuzetno pomažu osobama koje imaju problema sa prostatom.
Seme bundeve se preporučuje kao efikasno i neškodljivo sredstvo protiv dečjih glista i pantljicare (parazita).
U novije vreme otkriveno je da bundeva pomaže i obolelima od psorijaze.
Još o bundevi na http://www.narodnamedicina.com/kovacevic/bundeva.html I
http://www.biljeizdravlje.novosti.co...ate.php?Id=286
KROMPIR DAR PRIRODE
Krompir: beskorisno povrće ili dar prirode?
U naše vrijeme, kada je krompir na lošem glasu kao nezdrava namirnica i bezvrijedno povrće, koje ne sadrže vitamine, moram stati na njegovu obranu, jer to jednostavno nije istina.
Niti jedno povrće nije toliko mnogostrano, kao skroman krompir. Jednako fin u kuvanom, pečenom ili prženom obliku, krumpir rijetko dobiva pohvale koje zaslužuje.
Zaboravljamo da je ova skromna namirnica igrala važnu ulogu u povijesti čovječanstva. Puno puta spašavala je ljude od gladi tokom rata ili u područjima loših klimatskih uvjeta.
U mnogim zemljama krompir je pogodovao rastu stanovništva i ekonomskom razvoju.
Krompir su prvi počeli uzgajati Indijanci iz Perua prije više od 4000 godina. Iz Amerike u Europu krajem 16. stoljeća ga je donio Sir Francis Drake - pomorski istraživač i vojskovođa.
Naziv krompir potiče od bavarske riječi Gruntbir - "kruška iz zemlje". Engleski naziv potato potječe od američko-indijanske riječi "batata".
11 činjenica koje niste znali o krompiru
1. Krompir je ekološki čista namirnica. Uzgajati krumpir je lako i jeftino. Za njegov uzgoj nije potrebno umjetno gnojivo niti pesticidi (iako ih mnogi poljoprivrednici svejedno koriste).
2. Krompir je dobar za zdravlje pod uvjetom da ga ne konzumirate u prženom obliku.
3. Krompir je savršena kultura za uzgoj u siromašnim zemljama. Ova jeftina i hranjiva namirnica raste čak i u lošim klimatskim uvjetima.
4. Krompir je prva namirnica koja je uspješno uzgojena u svemiru.
5. Po količini fenolnih spojeva krumpir se može takmičiti sa brokulom, špinatom i kelj pupčarom. Flavonoidi koji sadrži krumpir štite od bolesti srca i krvnih žila, bolesti dišnih puteva i raka.
6. Engleski znanstvenici u krumpiru su pronašli poseban sastojak - kukoamin - koji štiti od visokog tlaka.
7. 2008 godina je proglašena godinom krumpira. UN smatra da je krumpir namirnica budućnosti, koja bi mogla suzbiti glad u svijetu.
8. Postoji preko 1000 vrsta krumpira. Krumpir je četvrta najviše uzgajana kultura u svijetu. Ova namirnica se danas koristi u svakom dijelu svijeta.
9. Europljani konzumiraju duplo više krumpira nego Amerikanci.
10. Tokom zlatne groznice u Klondajku krumpir se koristio kao valuta. Krumpir je bio toliko cijenjen zbog visokog sadržaja vitamina C da su ga mijenjali za zlato.
11. Čips od krompira je najprodavanija zakuska u svijetu.
Nutricionističke karakteristike
krompir je jedna od najhranjivijih biljaka u svijetu
krompir ima manje kalorija od kruha, riže i tjestenine
krompir sadrži više kalija nego banana
krompir sadrži više iskoristivog željeza od bilo kojeg drugog povrća
krompir sadrži složene zdrave ugljikohidrate i vlakna
krompir je dobar izvor vitamina B, magnezija, fosfora i niacina
krompir ne sadrži masnoće i kolesterol
nekoliko krompira pokriva dnevne potrebne količine vitamina C
Krompir ne deblja
Fitness gurui su proglasili krompir namirnicom koja deblja. Tvrde da zbog visokog glikemičkog indeksa i velikog sadržaja škroba krompir nije pogodan za mršavljenje.
Međutim to nije istina. Provedena su istraživanja o uticaju krompira na tjelesnu težinu. Osobe koje su tijekom 6 tjedana svakodnevno konzumirali 7-9 krompira zapravo se nisu debljale, nego mršavjele!
To se objašnjava time da krompir izaziva osjećaj sitosti, dok sadrži relativno malo kalorija. (Jedan krompir u prosjeku sadrži 100-120 kalorija - 2,5 puta manje nego kruh).
Ali ako svakodnevno konzumirate pomfrit ili čips svakako ćete se udebljati, jer ova hrana sadrži puno kalorija zbog velikog udjela masnoća.
Pomfrit nije zdrav!
Kada govorimo da je krompir zdrav, ne mislimo na pomfrit. Pomfrit je najnezdravija hrana na našem planetu!
1. Pomfrit sadrži velike količine "loših" masnoća, koje povećavaju rizik od srčanog i moždanog udara, debljanja i visokog kolesterola.
2. Zbog prženja u ulju na visokoj temperaturi, pomfrit sadrži akrilamid - poznati kancerogen i neurotoksin. Pretpostavlja se da samo u SAD-u akrilamid uzrokuje nekoliko tisuća slučajeva raka svake godine.
Krompir kao lijek
Krompir se koristi ne samo kao hrana, nego i kao lijek. Nekoliko primjera primjene krompire u svrhe liječenja:
obloge od kuhanog krompira koriste se kod reume, gihta, ozeblina
umivanje sa sokom od krompira liječi akne, ekcem i mrlje na licu
obloge od sirovog krompira koriste se kod vrućice, opekotina, glavobolje
kora kuhanog krompira snižava krvni tlak
kod gastritisa uzima se 1 žlica soka od krompira 3 puta dnevno prije obroka
Kako napraviti sok od krompira
Operite i naribajte krompir, stavite ga u lanenu krpu i stiskanjem iscijedite sok. Sok možete pripremiti i u sokovniku. Koristite uvijek svježe pripremljen sok.
Zbog njegove pristupačne cijene, izvrsnog okusa, hranjivosti i bogatstva nutrijenata, krompir itekako zaslužuje da ga stavimo na popis super-namirnica, koje su prijatelji našeg zdravlja.
izvor: alternativa.hr
Zdrava hrana u zdravom posudju
Zdravo Posuđe
Jedan gutljaj iz plastične čaše – i znate, da pijete više od čaja. Iako čaša izgleda stabilno, ona to nije.
Jeste li ikad primijetili da je suho voće, koje je ostalo dugo u plastičnom pakovanju, poprimilo okus plastike? To je zbog toga, da ioni hrane i ioni plastike počinju međusobno reagirati.
Izbjegavajte dodavati toksine u svoju hranu. Ovo su smjernice da odaberete - i koristite – zdravo posuđe. Kvalitetno posuđe pomaže da ostanete u dobrom zdravlju i poboljšava okus hrane.
Nije bez veze da se samo staklene i keramičke epruvete koriste u kemijskim laboratorijima, gdje materijal epruveta ne smije utjecati na rezultate eksperimenta. Staklo i keramika su inertni i ne-reaktivni.
Slijedeći put, kada kupujete posuđe za svoju kuhinju, uzmite u obzir reaktivnost posuđa i kuhinjskog pribora, i kada je to moguće, odaberite inertno ili ne-reaktivno posuđe. Na drugom mjestu je posuđe i pribor od umjereno reaktivnog materijala. Po mogućnosti, izbjegavajte posuđe od visoko reaktivnog materijala.
Reaktivnost hrane
Reaktivnost je tendencija spoja da kemijski reagira s drugim tvarima ili sam sa sobom, oslobađajući energiju. Hrana i posuđe mogu međusobno reagirati.
Temperatura utjeće na reaktivnost. Kada je hrana vruća, reagira puno brže, nego kada je hladna. Na takav način, hlađenje hrane usporava razmjenu iona.
Osim toga, neke vrste hrane su reaktivnije od drugih.
Masno, kiselo i voda reagiraju sa posuđem puno brže. Na primjer, obična riža nije toliko reaktivna, ali riža skuhana sa uljem, rajčicom i octom može puno brže poprimiti strane ione.
Upravo zbog toga kvalitetna ulja i ocat prodaju isključivo u staklenim bocama, koje su ne-reaktivne.
Ne morate se u potpunosti riješiti plastike. Ali sigurno ćete pronaći načine da smanjite upotrebu reaktivnog posuđa u Vašoj kuhinji.
Nadamo se da će Vam ova informacija poslužiti u odabiru kvalitetnog i zdravog posuđa za Vašu obitelj.
Reaktivno posuđe – nije preporučljivo
Neprianjajuće posuđe sadrži plastične polimeri (silikon je jedina iznimka). Zagrijavanjem teflonske tave na temperaturama od 260 do 350 °C polimeri ispuštaju otrovne pare, koje su smrtonosne za kućne ptice, kanarince i papige, i svakako nisu zdrave za ljude.
Iako obično ne ostavljamo prazan lonac na vatri, to se može lako dogoditi – kako se dogodilo meni prije tjedan dana! Ako se to desi sa loncem od teflona, temperaturna granica bit će prekoračena.
Neprianjajuće posuđe se pojavilo 1944 godine. Prije toga da bi izbjegli prianjanje hrane kuhari su stavili više vode ili više masnoće i kuhali na nižoj temperaturi.
To se može primijeniti i danas. Osim toga, zagorjela hrana može se lako oprati.
Preporučujemo da izbjegavate lonce i kuhinjski pribor od teflona.
1. Aluminij
Posuđe od aluminija ispušta u hranu aluminij, koji je opasan za zdravlje. Lijevani aluminij je stabilniji od običnog tankog aluminijskog posuđa.
Izbjegavajte aluminijsku foliju. Umjesto toga da pečete krumpir u aluminijskoj foliji, ispecite ga direktno na roštilju ili u vatrostalnom loncu sa poklopcem.
Nova vrsta aluminija – anodizirani aluminij (alugus) je ne-reaktivan i dosta dugotrajan. Međutim, ako ga ogrebete, aluminij postane reaktivan. Zbog toga ne preporučujem posuđe od anodiziranog aluminija.
2. Bakar
Prednost posuđa od bakra je to, što dobro provodi toplinu. To omogućuje ravnomjeran raspored topline kod pripremanja hrane.
Posuđe od bakra brzo se zagrijava i brzo hladi, što omogućuje savršenu kontrolu tokom pripremanja hrane. Dobra toplinska provodljivost posuđa je vrlo bitna kod pirjanja.
Posuđe od bakra ima dva nedostatka – a to su njegova cijena i visoka reaktivnost. Bakar, aluminij i lijevano željezo su reaktivni - što znači da brzo reagiraju sa namirnicama, posebice kiselom hranom, ispuštajući ione metala u hranu.
Takvo posuđe može pokvariti okus i boju vaše hrane, a da ne govorimo već o tome, da unosite u Vaš organizam nepoželjnu količinu metala.
3. Plastika
Reaktivnost plastike ovisi o njezinoj strukturi – čim je mekša i fleksibilnija plastika, tim je njezina reaktivnost veća. Na takav način, plastična vrećica puno brže reagira sa hranom nego čvrste plastične posude.
Nemojte stavljati hranu u plastične kutije, u kojima su se prije nalazile kemikalije. Također, nije preporučljivo korištenje plastike u mikrovalnoj pećnici.
Polivinil klorid, koji se nalazi u plastici, ispušta toksin DEAH, koji razorno utječe na rad hormona. Također, plastika sadrži ftalate, koji se akumuliraju u tkivima i štete radu jetre i pluća. Kod testiranja na životinjama, ftalati su štetili radu reproduktivnih organa.
Izlučivanje ftalata iz plastike u hranu se povećava pod mehaničkim utjecajem (savijanje, pritisak, žvakanje), pod utjecajem rastvarača (mast, ulje, slina) i visoke temperature (iznad 30C).
Umjereno reaktivno posuđe – dobar izbor
1. Nehrđajući Čelik (Inox)
Nehrđajući čelik je najmanje reaktivan metal. Za mnoge ljude posuđe od nehrđajućeg čelika je univerzalan i zdrav izbor. Iz brojne ponude posuđa od nehrđajućeg čelika najbolji su lonci sa debljim dnom ili posuđe od kirurškog čelika.
U zadnje vrijeme se pojavilo mnogo vrsta posuđa od nehrđajućeg čelika, uključujući lonce, tave i tepsije.
Odmah nakon kuhanja uklonite hranu iz lonca kako bi spriječili da ona poprimi okus metala. Ako je posuda od čelika dobila ogrebotinu (nakon ribanja sa žicom za posuđe), ispuštanje iona metala je sve osjetnije.
Najbolje je da uopće ne ribate posuđe od čelika. Ako je hrana zagorjela, posipajte to sa sodom bikarbonom ili jakim sredstvom za čišćenje i ostavite lonac na nekoliko sati. Soda bikarbona će „odvojiti“ zagorjelu hranu od površine lonca.
2. Ugljični čelik
Ugljični čelik je dosta jeftin i idealan je materijal za vok i za tavu za prženje, jer odlično provodi toplinu. Da posuđe ne zahrđa, pripazite da ga dobro osušite i držite na suhom mjestu.
3. Gus (lijevano željezo)
Posuđe od lijevanog željeza je dobro za pripremanje palačinki i pogačica te pirjanje povrća. Nemojte pripremati juhu ili bilo koju tekuću ili kiselu hranu u posuđu od lijevanog željeza, jer takva hrana reagira sa ionima željeza.
Inertno i ne-reaktivno posuđe – odličan izbor
1. Emajlirano posuđe
Emajl je u stvari staklo, tehnološkim postupkom „prilijepljeno“ uz metal. Postoji nekoliko brandova kvalitetnog emajliranog posuđa, kao što su Le Creuset, Chantal itd.
Jedini nedostatak je to, da je kvalitetno emajlirano posuđe dosta skupo. Ali ako ga dobro čuvate, kvalitetno emajlirano posuđe će trajati godinama, dok će jeftino emajlirano posuđe, koje ima vrlo tanak sloj emajla brzo popucati – i zbog toga jednostavno ne vrijedi Vašeg novca.
Kada emajl popuca, obavezno će pronaći put u Vašu hranu, a metal ispod emajliranog sloja će reagirati sa hranom. Zbog toga, ako ste u stanju, kupite skuplje i kvalitetnije emajlirano posuđe.
2. Titan
Posuđe od titana je ne-reaktivno i nije preteško, ali loše provodi toplinu.
Zbog toga obično posuđe, koje se prodaje pod oznakom „titan“, nije napravljeno u potpunosti od titana, već je aluminijsko posuđe, koje je pokriveno keramičko-titanskim neprianjajućim slojem. Takvo posuđe je skupo, ali je dugovječno i zdravo.
3. Staklo
Stakleno posuđe, kao što je vatrostalno posuđe za pečenje, je inertno i ima pristupačnu cijenu.
Preporučujemo, da kod spremanja namirnica i jela koristite staklene zdjele.
4. Bambus
Kuhače i štapići za jelo od bambusa ili bilo kojeg drugog drveta su ne-reaktivni, zdravi i imaju pristupačnu cijenu.
5. Glineno i keramičko posuđe
Glineno i keramičko posuđe je inertno. Osim toga, ono ispušta far-infrared toplinu, najbolju i najzdraviju toplinu za pripremanje hrane, koja također daje jelima cijeli spektar finih okusa.
Takvo posuđe se obično koristi za pečenje ili dugo ukuhavanje hrane. Glineno i keramičko posuđe je vrlo lijepo, ali je krhko, i zbog toga je potrebno pažljivo rukovati sa njim.
6. Papir
Papir ponekad može biti koristan. Aluminijske forme za pečenje ili teflonske tepsije možete prekriti papirom za pečenje i na takav način neutralizirati njihovu reaktivnost.
Papir također možete koristiti za pohranu namirnica i hrane umjesto plastičnih vrećica.
7. Silikon
Posuđe od silikona je inertno i odobreno od strane FDA, i može se koristiti do temperature 220 C. Ako se temperatura prekorači, silikon se počinje topiti, ali pri tome ne ispušta toksičnu paru.
Silikon je jedini ne-reaktivni neprianjajući materijal. Silikon je sintetička guma, iz koje se sada proizvode tepsije za pečenje, forme za muffine, lopatice za kuhanje, razvijače i td.
Silikonsko posuđe je otporno na toplinu (do 220C), fleksibilno, lako je za čišćenje i može ići direktno iz pećnice u hladnjak ili zamrzivač.
Izvor: alternativa.hr
HELJDA u ishrani
Heljda – ukusna i zdrava piramidalnog zrna
Heljda je sjeme biljke Fagopyrum esculentum, koja pripada porodici Polygonaceae. Heljda izvorno potiče iz Azije. Od 10 do 13 stoljeća, ova biljka se naširoko kultivirala u Kini, zatim se proširila u Europu i Rusiju, a kasnije u Ameriku.
Heljda je sada najpopularnija u Rusiji i Poljskoj, gdje igra važnu ulogu u tradicionalnoj kuhinji. Također se široko koristi u SAD-u, Kanadi i Francuskoj – zemlji, koja je poznata po krepe – palačinkama od heljdinog brašna.
Iako se može pomisliti, da je heljda žitarica, to nije točno. Premda se u kulinarstvu heljda smatra žitaricom zbog svoje hranjivosti, botanički pripada kategoriji zeljastog povrća, mada je neki ubrajaju u voćke.
Sjemenke heljde su po veličini slične sjemenkama pšenice, ali posjeduju jedinstvenu trokutastu formu.
Cvjetovi heljde su vrlo aromatični, zbog čega privlače pčele, koje ih koriste da bi napravile poseban med, koji ima tamnu boju, snažan miris i posebna ljekovita svojstva.
Heljda često služi kao zamjena za rižu ili se priprema kao kaša. Također se koristi brašno od heljde, koje može imati tamniju ili svjetliju boju. Tamnije brašno sadrži više nutrijenata. Heljda ne sadrži gluten, zbog čega je pogodna za osobe, koje su na njega alergične. Od heljdinog brašna se prave palačinke, koje su prava poslastica!
Zašto je heljda zdrava?
bogata je dijetalnim vlaknima
sadrži osam esencijalnih aminokiselina
bogata je mineralima – sadrži fosfor, magnezij, željezo, cink, bakar i mangan
bogata je flavonoidima, posebice rutinom
smanjuje razinu šećera u krvi, povoljna je za dijabetičare
otkriveno je da heljda smanjuje visoki tlak i kolesterol
ne sadrži gluten, zbog toga je pogodna za alergične osobe
održava zdravlje kardiovaskularnog sistema
smanjuje rizik od raka
Recepti
Palačinke od heljdinog brašna (debele)
Sastojci:
1 ½ čaše buttermilka (može se zamijeniti mješavinom jogurta i mlijeka, ili kiselim mlijekom)
3 jušne žlice rastopljenog maslaca
6 jušnih žlica heljdinog brašna
6 jušnih žlica bijelog brašna
1 čajna žlica šećera ili agava sirupa
½ čajne žlice sode bikarbone
½ čajne žlice praška za pecivo
maslo/ulje za pečenje palačinaka
Priprema
U jednoj zdjeli promiješati suhe sastojke, a u drugoj – buttermilk i maslac. Spojite ih i dobro promiješajte. Ostavite da stoji 45 minuta (a najbolje je da odstoji preko noći).
Zagrijte tavu i dodajte jednu žlicu maslaca ili ulja. Kada se maslac otopi, sa žlicom stavite tijesto tako, da oblikujete palačinku dijametrom 8-10 cm. Pecite nekoliko minuta, dok ne dobije smeđu boju, zatim prevrnite i pecite na drugoj strani.
Palačinke prelite sa javorovim sirupom ili namažite sa pekmezom.
Palačinke od heljdinog brašna bez glutena (tanke)
Sastojci:
100g heljdinog brašna
100g rižinog brašna
25 g šećera
½ čajne žlice sode bikarbone
½ čajne žlice soli
25 g maslaca
350 ml mlijeka ili vode
Priprema:
U jednoj zdjeli promiješati suhe sastojke, a u drugoj – mlijeko i maslac. Spojite ih i dobro promiješajte. Ostavite da stoji 30 minuta. Ako je tijesto pregusto, dodajte još mlijeka (tijesto treba biti iste gustoće, kao i obično tijesto za palačinke).
Pecite kao i obične palačinke. Poslužite sa medom ili javorovim sirupom.
Tuesday, July 26, 2011
Slobodan Maslic Da li je moguće predozirati se vitaminima?
Da li je moguće predozirati se vitaminima?
U zadnje vrijeme često čujemo kontroverzne informacije o vitaminima.
Neki preporučuju uzimanje vitamina u velikim količinama, dok drugi kažu da su vitamini u velikim količinama toksični.
Odgovor je da u prevelikim količinama sve može biti toksično.
Možete umrijeti od prevelikog unosa vode. Velike količine zraka mogu uzrokovati hiperventilaciju. Možete izgorjeti od pretjeranog sunčanja.
Čak i najzdravije stvari u prevelikim količinama mogu imati negativan utjecaj na zdravlje. Skoro su svi nutrijenti u prevelikim količinama toksični.
Naravno, ne želite provesti cijeli dan žvačući i gutajući vitamine. Posebice ne sintetičke vitamine, koje proizvode farmaceutske tvrtke.
Kada kupujete vitamine, uvijek birajte vitamine napravljene od prirodnih sastojaka, iz voća i povrća, i prirodne dodatke prehrani na bazi biljaka i super-hrane.
Sa takvim vitaminima skoro se je nemoguće predozirati. Jedino ako to napravite namjerno.
Dakle, odgovor na ovo pitanje je da, teoretski se možete predozirati sa vitaminima.
Ali prag toksičnosti prirodnih vitamina je desetak puta veći nego prag toksičnosti sintetičkih lijekova.
Dvije vrste vitamina i njihova toksičnost
Postoji dvije vrste vitamina - vitamini topljivi u vodi i vitamini topljivi u mastima.
U kategoriju vitamina topljivih u vodi spadaju vitamini skupine B i vitamin C.
Takvi vitamini se lako apsorbiraju preko gastrointestinalnog trakta u krv i ne nakupljaju se u organizmu. Ovi vitamini se brzo eliminiraju iz organizma, zbog toga je potreban njihov svakodnevni unos.
Zbog njihove brze eliminacije iz organizma, skoro se je nemoguće predozirati sa vitaminima B i C.
Vitamini topljivi u mastima imaju drukčija svojstva. Oni se pohranjuju u masnim tkivima i jetri i sporije se eliminiraju iz organizma.
U ovu skupinu spadaju vitamini A, D, E i K. Prekomjeran unos ovih vitamina može izazvati njihovo taloženje u organizmu i zdravstvene probleme.
Vitamin A
Vitamin A - ili retinol - igra važnu ulogu u organizmu. Vitamin A većinom se sadrži u namirnicama životinjskog porijekla.
Beta-karoten - antioksidant, koji se u tijelu pretvara u vitamin A, možemo pronaći u voću i povrću.
Preporučeni dnevni unos vitamina A je do 10000 IU, a beta-karotena - od 25000 do 83000 IU dnevno. U svrhu liječenja moguć je unos većih količina vitamina A i beta-karotena, ali samo po preporuci liječnika.
Vitamin D
Ako dovoljno vremena provodite na suncu, ne morate se brinuti o vitaminu D, jer on se stvara u našem organizmu kada smo izloženi sunčevim zrakama.
Ne možete se predozirati sa vitaminom D - jer ga naše tijelo proizvodi točno toliko, koliko je potrebno.
Ako ne dobivate dovoljno sunčeve svjetlosti, možete unositi vitamin D u obliku dodatka prehrani. Preporučena doza je do 10000 IU dnevno.
Ponekada u svrhu liječenja se koriste i veće doze ovog vitamina (do 50000 IU), ali samo ako to preporuči Vaš liječnik.
Vitamin E
Vitamin E je snažan antioksidans. Važan je za rad imunološkog sustava, endokrinog sustava i spolnih organa.
Pronalazimo ga u biljnim uljima, orasima, lisnatom povrću i avokadu.
Normalnom prehranom dobivamo dovoljne količine ovog vitamina. Ako se ipak odlučite unositi dodatne količine vitamina E, nemojte prekoračiti dozu od 1000 IU dnevno.
Vitamin K
U prirodi postoji dva oblika vitamina K: vitamin K1 (koji unosimo hranom) i vitamin K2 (koji sintetiziraju bakterije u tankom crijevu).
Prirodni izvori vitamina K su zeleno lisnato povrće, peršin, avokado, maslinovo ulje i alge.
Zdravom čovjeku ne nedostaje vitamin K, ali ako ga morate zbog nekih razloga uzimati, preporučena doza je do 150 mikrograma dnevno.
Vitaminima protiv bolesti
Prirodni vitamini su odličan način prevencije i liječenja mnogih bolesti.
Mnogi nutricionisti i alternativni liječnici kod zdravstvenih tegoba će Vam preporučiti uzimanje kombinacije određenih vitamina, minerala u dodataka prehrani. I to zaista funkcionira.
Vitamini su bezopasni, efikasni i imaju pristupačne cijene, ako ih usporedite sa troškovima, koje donosi bolest.
Na žalost, u prosječnoj dijeti modernog čovjeka nedostaju mnogi vitamini i minerali.
Uzimanje prirodnih dodataka prehrani je odličan način da unesete neophodnu količinu nutrijenata u Vaš organizam.
izvor. www.aternativa.hr
Tuesday, July 12, 2011
Friday, July 1, 2011
RECIKLIRANO MLIJEKO pijemo!
Za sve one koji još piju (reciklirano), mlijeko ...
Mlijeko sa proteklim rokom šalju natrag proizvođaču, koji ima zakonsko
dopuštenje da ponovi proces pasterizacije na 190 stepeni, te da
ga vrati natrag na tržište. Prema zakonu, taj proces može, da se
ponavlja pet puta.
Proizvođač je dužan objaviti koliko puta je ponovio ovaj proces i on ga
obično
objavi ali na svoj način, znajući da niko ne pita, dali je bilo kupljeno
mlijeko prerađeno više puta.
Tajna je napisana na dnu kartonske kutije sa sitnim brojevima.
Pretpostavimo da je napisani broj 12345, nedostajući broj označava koliko
puta je bilo
mlijeko recirkulirano.
Recimo 12 45, broj 3 nedostaje - to znači da je mlijeku 3 puta protekao
rok i toliko puta je bilo
ponovo prekuhano.
To nije sve, jer u paketu sa 12 tetrapaka, nekim kutijama
nedostaju brojevi, a u drugima ne.
Ipak to znači da je cijela pošiljka tretirana jednako.
Na taj se način, tvrtke dobro bogate i to tako
što recikliraju pokvareno mlijeko
i onih koji nose posljedice smo, naravno mi koji pijemo, ono što pijemo.
dr. Andrej Gregori
Zavod za naravoslovje
(Institute of Natural Sciences)
Ulica bratov Učakar 108
1117 Ljubljana
VAT: SI30620961
Slovenija
EU
Mlijeko sa proteklim rokom šalju natrag proizvođaču, koji ima zakonsko
dopuštenje da ponovi proces pasterizacije na 190 stepeni, te da
ga vrati natrag na tržište. Prema zakonu, taj proces može, da se
ponavlja pet puta.
Proizvođač je dužan objaviti koliko puta je ponovio ovaj proces i on ga
obično
objavi ali na svoj način, znajući da niko ne pita, dali je bilo kupljeno
mlijeko prerađeno više puta.
Tajna je napisana na dnu kartonske kutije sa sitnim brojevima.
Pretpostavimo da je napisani broj 12345, nedostajući broj označava koliko
puta je bilo
mlijeko recirkulirano.
Recimo 12 45, broj 3 nedostaje - to znači da je mlijeku 3 puta protekao
rok i toliko puta je bilo
ponovo prekuhano.
To nije sve, jer u paketu sa 12 tetrapaka, nekim kutijama
nedostaju brojevi, a u drugima ne.
Ipak to znači da je cijela pošiljka tretirana jednako.
Na taj se način, tvrtke dobro bogate i to tako
što recikliraju pokvareno mlijeko
i onih koji nose posljedice smo, naravno mi koji pijemo, ono što pijemo.
dr. Andrej Gregori
Zavod za naravoslovje
(Institute of Natural Sciences)
Ulica bratov Učakar 108
1117 Ljubljana
VAT: SI30620961
Slovenija
EU
Subscribe to:
Posts (Atom)