Thursday, September 22, 2011
Slobodan Maslic ASTMA
Kako izliječiti astmu na prirodan način
Astma je jedna od najčešćih bolesti modernog doba.
Ova bolest u razvijenim zemljama zahvaća 7-10% stanovništva, i ta brojka stalno raste.
Karakteriziraju ju simptomi, koji se ponekad javljaju, a onda nestaju - kašalj, otežano disanje, zviždanje u bronhima i plućima.
Astma nije bolest pluća - njezin uzrok je nepravilan rad imuniteta. U većini slučajeva astma je povezana sa alergijom.
Kada je u okolini prisutan alergen, imunitet reagira na njega i uzrokuje upalnu reakciju u plućima.
Uobičajeni alergeni su plijesan, grinje, prašina, hrana, lijekovi, pelud, životinje i kemikalije.
Konvencionalna medicina nudi niz lijekova, koji pomažu u kontroliranju astme, ali imaju štetni učinak na zdravlje.
Međutim, spriječiti astmu možete i na prirodan način.
Normalna crijevna flora
Alergija i astma su često povezane sa disbiozom - disbalansom mikroorganizama u tijelu.
Kako znamo, u našem probavnom traktu, na koži, u nosu, ušima, očima, noktima, plućima imamo kolonije “dobrih” mikroba, koji obavljaju mnoge važne funkcije. Jedna od njihovih dužnosti je da nas štite od patogenih mikroorganizama.
Kada je normalna flora uništena, može se pojaviti cijeli niz zdravstvenih problema - poput astme, alergije, leaky gut sindroma, rasta Candide, zatvora, proljeva, kroničnih infekcija i loše apsorpcije nutrijenata.
Zbog toga je jako bitno uspostaviti normalnu crijevnu floru redovito uzimajući probiotike i fermentiranu hranu (miso, kefir, jogurt, kiseli kupus itd).
Pravilna prehrana
Nezdrava procesirana hrana spada u skupinu najčešćih alergena. Mnogi aditivi i konzervansi poput bisulfita, kalijevog metabisulfita i sumpornog dioksida mogu izazvati teške napadaje astme.
Pasterizirani mliječni proizvodi, glutenske žitarice, šećer, soja i kikiriki su namirnice, koje stimuliraju upalne procese i pridonose stvaranju viška sluzi u organizmu. Izbjegavajte ih.
Ako se želite u potpunosti riješiti astme i alergije, trebate se pridržavati anti-upalne dijete. Anti-upalne namirnice pomažu uskladiti rad našeg imuniteta i suzbiti upalne procese.
Lista namirnica anti-upalnog djelovanja je dugačka, između njih su:
kokos
bobičasto voće
batat
maslinovo ulje
jabučni ocat
sjemenke lana, tikve i kanole
brokula
đumbir
cimet
ružmarin
origano
papaya
zeleni čaj
šitake gljive
kurkuma
alga kelp
paprika
kupus
med
orah
jabuka
crveni i bijeli luk
Čišćenje doma
Bitno je da održavate čistoću doma uz pomoć prirodnih, ekoloških sredstava za čišćenje koja ne sadrže alergene.
Izbjegavajte tepihe, redovito čistite i usisavajte kuću. Koristite samo kvalitetne filtere za usisivače. Od velike pomoći su i pročišćivači zraka sa antialergijskim filterima.
Pazite da se na zidovima, posebno u kupaonici, ne pojavljuju crne gljivice, koje su veoma štetne za ljude sklone alergijama.
Neki prirodni proizvodi - na primjer, ekstrakt sjemenke grejpa, imaju anti-gljivična svojstva, zato ih možete koristiti za čišćenje doma od gljivica.
Vitamin D
U zadnje vrijeme sve češće se spominje povezanost između nedostatka vitamina D i astme.
Nakon 60 godina istraživanja, znanstvenici su dokazali da nedostatak ovog vitamina može uzrokovati lošiji rad dišnih organa i povećati rizik od nastanka astme.
Vitamin D igra važnu ulogu u usklađivanju rada imunog sustava blokirajući citokine koji uzrokuju upale, na primjer, interleukin 10.
Zanimljivo je da pogoršanje astme nastaje u zimi i u rano proljeće, kada zalihe vitamina D u našem organizmu ponestaju.
Nije teško napuniti organizam vitaminom D - to možete učiniti izlažući se suncu 20 minuta svaki dan.
Hiropraktika
Sigurno se pitate, kakvu vezu ima hiropraktika sa astmom? Pa, izgleda da ima.
Porođajna trauma vratne kralježnice može uzrokovati simptome astme. Pošto kod rođenja djeteta liječnici ga obično vuku za glavu, većina nas ima probleme sa prvim vratnim kralješkom.
Namještanje atlasa, prvog vratnog kralješka, uz pomoć posebne metode može olakšati život ljudima koji pate od astme, glavobolje, vrtoglavice i cijelog niza drugih tegoba.
Vježbe disanja
Već od vremena drevnih jogija tehnike disanja se koriste za opuštanje, meditaciju te postizanje optimalnog zdravlja.
Sada se pokazalo da disanjem možemo kontrolirati i astmu.
U sredini prošlog stoljeća ruski liječnik Buteyko je razradio posebnu tehniku disanja, koja pomaže kontrolirati napadaje astme. Ovu tehniku je potrebno naučiti pod vodstvom iskusnog stručnjaka, a kasnije ju možete primjenjivati i sami.
Link na seminare na engleskom:
http://www.youtube.com/user/david1imagineif#p/u/47/LIc_Vd1-b1o
Link na članak o Buteyko metodi na Alternativa Forumu:
http://www.alternativa-forum.com/astma/173-zabluda-o-kiseoniku.html
Liječenje biljem
Za liječenje astme koriste se sljedeće biljke:
crni kim
zeleni čaj
majčina dušica
black kohoš
anis
kamilica
amalaki
kopriva
gingko biloba
šipak
ružmarin
gavez
tamjan
crvena djetelina
podbjel
divizma
O pravilnom kombiniranju ovih biljaka i trajanju terapije raspitajte se kod lokalnog travara.
Astma je ozbiljna bolest i naravno da ju nije lako pobijediti. Ali ne odustajte, jer uz znanje o prirodnoj medicini i malo odlučnosti i to je moguće, o čemu svjedoče iskustva mnogih ljudi.
izvor: alternativa za vas....
Saturday, September 10, 2011
Tuesday, September 6, 2011
Slobodan Maslic AKTIVIRANJE LIJEVOG I DESNOG MOZGA
Desna i lijeva strana mozga
Desna strana mozga je ona koja se povezuje sa širom sviješću, širokom, beskrajnom, svjesnom stvarnošću koje smo mi dio. Desna strana mozga je naša kreativnost, jer u beskrajnom prostranstvu svijeta postoje beskrajne mogućnosti, beskrajna spoznaja i beskrajna mudrost. Beskrajna raznolikost percepcije. Desna strana mozga, a to je strana koja nas s takvom stvarnošću povezuje daje nam našu kreativnost.
Lijeva strana mozga koja je jednako važna za život u ovoj stvarnosti povezuje nas s ovim svijetom. To je strana strukture, jezika, svega što vidimo u društvu, strana intelekta, obrazovanja, politike, znanosti, medicine. Sve je to povezano s lijevom stranom mozga. Budući da nas lijeva strana mozga povezuje s ovim svijetom koji se najviše zasniva na podjeli, na razdvajanju, poput ovog prostora koji odvaja vas i mene. Iako to nije prazan prostor nego vibrirajuća energija izvan raspona vidljivog svjetla, lijeva strana mozga sve spoznaje kao odvojeno. Pogledamo li medicinu, znanost, obrazovanje ili politiku, u svim tim disciplinama svijet se promatra kao niz dijelova, a ne kao cjelina.
Desna strana mozga vidi i doživljava jedinstvo svega. Idealno je ono što nazivamo "ljudima cjelovitog mozga". Aktivne su i jedna i druga strana mozga i one međusobno komuniciraju pomoću mosta koji ih povezuje. Tako da istovremeno možete biti i nadahnuti i kreativni i spoznati da smo svi dio jedne velike svijesti, beskrajne svijesti koja je sve. Sve to zajedno možete uobličiti na način koji vam omogućava da funkcionirate u ovoj stvarnosti. Ako postoji neravnoteža u funkcioniranju dviju polutki mozga, neravnoteža se jasno pokazuje, obično na jedan od dva načina. Osoba koja ima snažan stimulans u desnoj strani mozga, ali ne i u lijevoj, vrlo je kreativna osoba, koja moglo bi se reći živi u "carstvu vilenjaka". To su jako kreativni ljudi koji ne znaju živjeti u ovome svijetu, jer ih ta lijeva strana ne povezuje dovoljno čvrsto sa stvarnim svijetom. Takvih je u našem društvu malo. Neravnoteža koja preteže u svijetu je dominacija lijeve strane mozga. Ako vašim osjećajem stvarnosti upravlja lijeva strana mozga, svijet promatrate kao izdvojene dijelove. Kao niz razdvojenosti, kao niz struktura, ali niste u stanju pojmiti jedinstvo i povezanost u cjelini beskrajnosti koje smo svi dio.
Pogledamo li kako funkcionira sustav obrazovanja i kako nas potiču da se potrudimo ući u strukture moći i utjecaja koje diktiraju narav i ciljeve ljudskog društva, vidjet ćemo da se od najranije dobi potiče lijeva strana mozga i desna se strana izolira. Na primjer, da biste napredovali unutar sustava morate uspješno položiti niz ispita od škole do fakulteta. Što je potrebno da bismo položili takav ispit? Potrebno je lijevu stranu mozga nakrcati pojmovima koji su joj svojstveni: jezik, struktura, podijeljenost i odvojenost, držati sve to u lijevoj strani mozga i kad izađete na test, iskrcati sve to na papir. Ako ste u tome vješti položiti ćete test s dobrom ocjenom. Što znači da možete krenuti dalje. Recimo na fakultet. A kad tamo položite sve ispite, dobit ćete diplomu s kojom možete krenuti na slijedeću razinu, u onaj dio društva u kojem se želite specijalizirati, bila to državna služba ili politika, mediji, znanost, medicina ili nešto drugo. Budući da je nužno položiti cijeli niz takvih ispita da biste uopće došli u obzir za neku takvu instituciju možemo zaključiti da su oni koji su danas u njima osobe kod kojih je već prenaglašena lijeva strana mozga na štetu desne. To su ljudi koji upravljaju institucijama društva, određuju što je društvu potrebno i usmjeravaju ga.
Zato živimo u društvu u kojem gotovo isključivo prevladava lijeva strana mozga koja sve doživljava kao odijeljeno i odvojeno, što strašno dobro dođe kad treba poticati podjele, sukobe i ratove i shvaća samo ono što je strukturirano. Ona ne može pojmiti da bi svijet mogao postojati bez bezbroj pravila i struktura, s obzirom da ta strana mozga samo to razumije i nimalo ne razumije desnu stranu mozga koja život vidi drugačije. Lijeva strana mozga više je stimulirana da postane dominantna strana mozga, ne samo kod tih ljudi koji su uspješno položili masu testova i dospjeli na mjesta gdje imaju moć i kontrolu nad masama, nego i kod većine drugih koji možda nisu uspješno polagali testove i ispite, a kojih ima dosta, jer u vrijeme kada su išli u školu ih to naprosto nije zanimalo.
Primjeri
Opet se vraćamo manjini, onoj jezgri koja djeluje iza scene i manipulira čovječanstvom pomoću masovne kontrole. Oni su ti koji dobro razumiju taj sistem. Na primjer, početkom 2009. godine u Velikoj britaniji vlasti su najavile da će uvesti 500 obrazovnih ciljeva za predškolski uzrast. Čak su i pedagozi što ne znaju vezu između polutki mozga i kontrole podigli glas i pitali: "Pa kad će se ta djeca igrati?". To i jest glavna zamisao, da im se ostavi što manje vremena za igru. Jer što je igra? Igra je improvizacija i poticanje mašte. Nema strukturu. Dijete se jednostavno igra i koristi maštu. A mašta je izraz beskrajne mogućnosti desne strane mozga. Dakle, od najranije dobi nastoje prikriveno poticati lijevu stranu mozga na račun desne. Uvući ljude u ovu lažnu stvarnost koju će doživljavati kao jedinu stvarnost i neće moći shvatiti ništa izvan strukture pravila, propisa i slično. Sve ovo je na račun desne strane mozga.
Postoji još jedan primjer, izvrstan primjer ove razlike o kojoj govorimo. Riječ je o iskustvu jedne neuro-atomičarke. Znanstvenici koja se bavi istraživanjem mozga u Americi. Zove se Jill Bolte Taylor. Njezina je priča na internetu. Budući da se bavi istraživanjem mozga znala je točno što joj se događa kad je doživjela moždani udar. Priča je vrlo indikativna za ono o čemu govorimo. Jednog se jutra probudila i nije se dobro osjećala. Prvo je stala na spravu za vježbanje i pokušala je vježbati. Kad je pogledala svoje ruke, one uopće nisu izgledale kao njezine. Izgledale su čudno, mislim da je spomenula riječ "kandže". U svakom slučaju izgledale su drugačije. I dalje joj nije bilo dobro, i nakon nekog vremena shvatila je da doživljava moždani udar. Budući da je zahvaćeno mjesto bilo na lijevoj strani mozga, onoj strani koja energiju dekodira u ovu stvarnost, lijeva joj je strana mozga slabije funkcionirala i u sustavu dekodiranja su se pojavile pogreške i nije više funkcionirao. Time se njena točka svijesti premjestila na desnu stranu mozga, jer se lijeva strana mozga više nije mogla nadmetati s desnom. U tom trenutku, kaže ona, osoba koja je znanstvenica, "Ja sam bila sve što postoji". U toj stvarnosti nije bilo granice između mene i ostatka svijeta. Sve je bilo jedna cjelina. Ne samo to, nego sam osjetila duboku i potpunu sreću, kakvu nikad u životu nisam osjetila. Radost, ljubav, sklad, osjećaji duboke sreće. To su osjećaji koje ljudi ne mogu naći u svijetu kojem upravlja lijeva strana mozga. Ne nalaze ih zato što lijeva strana mozga jednostavno ne dekodira tu razinu stanja svijesti. Ona jako zabavno prepričava tu svoju priču i kaže kako joj je bilo divno u tom trenutku i nije joj se dalo ništa drugo. Ali je ipak odlučila da nešto mora napraviti. Očito se događaju neki problemi premda je njoj ovako super. Otišla je do telefona da pokuša nazvati prijatelja i kaže mu da ima problema i da treba pomoć. Međutim, kad je došla do telefona, na telefonu nije vidjela brojke nego samo piksele i nije ih mogla povezati u brojeve. Zašto? Zato što, kao što smo rekli, ima više razina dekodirane stvarnosti. Na jednoj je razini samo opća vibrirajuća energija, druga je razina digitalna poput piksela na filmu, poput zelenih matematičkih kodova koji se listaju na kompjutorskom ekranu u filmovima Matrix. Ako se sjećate filma, sjećate se da ljudi gledaju u ekrane prepune kodova i brojeva, ali oni ne vide kodove i brojeve, nego vide ulice na kojima su automobili i ljudi. Taj prizor simbolizira ovaj proces dekodiranja o kojem govorimo. Ona dalje kaže da joj je trebalo užasno puno vremena da se probije kroz to i pritisne tipke s pravim brojevima. Tako da je telefon ipak zazvonio i čovjek je s druge strane podigao slušalicu. Izgovorio je neku uobičajenu rečenicu poput: "Halo, ovdje taj i taj.", a Jill Bolte Taylor je s druge strane čula samo: "vu vu vu". Ona mu je pokušala odgovoriti. Mislila je da izgovara slijedeće riječi: "Imam problema. Trebam pomoć." Ali dok je govorila čula je da i ona kaže samo: "vu vu vu". Zašto? Zato što lijeva strana mozga nije dekodirala ono što je govorni aparat izgovarao. Stavite ruku pred usta i osjetit ćete vibraciju svog glasa, jer glas je upravo to, vibracija, koja se dalje u sustavu uha i mozga dekodira kao tekst. Kad joj je lijeva strana mozga prestala funkcionirati, ona strana mozga koja dekodira jezik i riječi, ona više nije čula riječi.
Ovaj primjer odlično pokazuje kako rade lijeva i desna strana mozga. Kad je funkcionirala samo desna strana mozga osjećala je samo sreću u spoznaji da je ona sve što je ikad bilo, jest i bit će. U lijevoj strani ostala je struktura i ova stvarnost. Ako znamo naći ravnotežu između dvije strane mozga, to je savršeno. Tada možemo shvatiti svoju povezanost sa beskrajnim. Znati da je ovo tijelo samo privremeni oblik koji nam omogućava da doživimo ovu stvarnost pa tako i osjećaj odvojenosti od ostaloga, što je samo jedno od mnogih iskustava. Ali znajući da je to samo to, jedno naše iskustvo, a da to nismo mi. Kad nam se ta mogućnost oduzme, a društvo čini sve da onemogući tu svijest o povezanosti, ljudi ostaju zarobljeni u lijevoj strani mozga. Oni vide samo podvojenost, podjelu, potrebu za strukturom, potrebu za pravilima i propisima i vertikalnu strukturu moći. Jer tako u ekstremnom obliku funkcionira naš mozak. I zato nas društvo nastoji zarobiti u lijevoj strani mozga.
Kako aktivirati desnu stranu mozga
Pošto živimo u svijetu koji nam konstantno "vježba" ili aktivira lijevu stranu mozga, postavlja se pitanje kako uspostaviti ravnotežu ili balans rada mozga. Jedan od načina je početi dodatno aktivirati desnu stranu mozga. Postoji više načina kako aktivirati desnu stranu mozga. Kao što smo do sada rekli, desna strana mozga je povezana sa onim kreativnim ili iracionalnim, dok je lijeva sve ono što je racionalno i logično. Već prema ovome možemo zaključiti koje stvari mogu dodatno aktivirati desnu stranu. Ovdje ćemo nabrojiti neke, a nakon njih će vam sigurno doći neke druge ideje.
Slobodno plesanje
Pustite si veselu muziku koju volite i započnite slobodno plesati. Jako je važno da se osjećate ugodno i slobodno. Većini će biti neugodna i sama pomisao da sami plešu ili da se prepuste muzici. Sve mora biti nenaporno. Onima kojima je neugodno može olakšati da spuste zavjesu kako ne bi imali osjećaj da ih netko gleda. Totalno opustite tijelo i prepustite se vlastitoj kreativnosti i muzici da počme spontano gibati tijelo. Kako nam je svima lijeva strana mozga više aktivna od desne, mozak će automatski pokušavati napraviti nekakav logičan ili racionalan ples. Međutim, to je potrebno prepoznati i pokušati "razbiti" logične ili racionalne pokrete. Kada god primijetite da ste počeli neki pokret ponavljati odmah ga promijenite. Time počinjete aktivirati kreativne i neracionalne centre u mozgu. Reakcije mogu biti da počmete misliti: "Što bi netko rekao da me ovakvoga vidi?" ili "Što mi je sad došlo da ovo radim?" ili slično. To su sve tvorevine racionalne strane mozga koja je većini ljudi previše aktivna na račun desne strane mozga. Oni koji probaju ovo iskustvo mogu nakon nekog vremena osjetiti veliko olakšanje i sreću koja ih prožima kroz cijelo tijelo. Primjer kako plesati!
Svjesno korištenje lijeve strane tijela
Ovdje bi spomenuli engleski jezik gdje riječ za desnu stranu "Right" znači "Pravična" ili prava strana. No nećemo sad ići u povijest gdje se nalaze izvori za naglašeno vježbanje desne strane tijela ili lijeve strane mozga. Već kako se po naslovu može zaključiti je da ćemo ovdje navesti neke radnje koje vam je tijelo automatski već naučilo raditi sa desnom stranom tijela, a za koje jednako možete koristiti i lijevu stranu tijela. Danas je opće poznato u modernoj medicini da desnom stranom tijela upravlja lijeva strana mozga, dok lijevom stranom tijela upravlja desna strana mozga.
Većina ljudi danas su dešnjaci, no postoji dosta primjera djece kojima je lijeva ruka bila prirodno spretnija, a koji su u školi bili primorani da nauče pisati sa desnom rukom. Međutim, bili primorani ili ne, uvijek je moguće naučiti pisati sa lijevom rukom. U početku možda počnete pisanjem abecede ili samo štampanih slova. Ubrzo nakon nekog vremena ćete moći pisati cijele rečenice, sve dok ne budete u mogućnosti pisati jednako dobro kao i sa desnom rukom. Pisanje je samo jedan primjer, tu možemo nabrojati bilo koju naučenu radnju u životu koju nesvjesno radite, kao što su još i držanje žlice ili vilice dok jedete, puhanje nosa sa maramicom, otvaranje vrata i slično. Svaku radnju koju počnete raditi svjesno sa lijevom stranom tijela dodatno aktivirate desnu stranu mozga. Budite kreativni...
Disanje
Već od davnih vremena stari jogiji su znali vježbe pod nazivom "Swara yoga" koje uz pomoć disanja potiču rad mozga, te koje nakon nekog vremena izvođenja dovode do ravnoteže aktivnosti rada obje moždane polutke. Ovdje bismo naveli jedan primjer tehnike disanja ili pranajame. Ova vježba disanja je naizmjenično disanje kroz lijevu i desnu nosnicu, koja ima za cilj naizmjenično aktivirati jednu pa drugu strana mozga. To u konačnici vodi do ravnoteže rada obje moždane polutke. Ako želite vježbati obje strane mozga možete naizmjenično zatvoriti lijevu nosnicu, napraviti udah i izdah, pa zatim isto ponoviti nakon što zatvorite lijevu, a otvorite desnu nosnicu. Drugi način je da se zatvori desna nosnica i napravi udah kroz lijevu, pa se zatvori lijeva nosnica i napravi izdah kroz desnu, zatim odmah iza toga udah i nakon toga zatvorite desnu nosnicu i napravite izdah kroz lijevu. I tako nastavite.
U slučaju da želite aktivirati samo desnu stranu mozga, jer smatrate da spadate u grupu kojima je lijeva strana već više aktivna, možete na neko vrijeme začepiti desnu nosnicu kroz koju zrak aktivira lijevu stranu mozga i disati samo kroz lijevu, te na taj način vježbati desnu stranu mozga. Zatvaranje nosnice možete postići stavljanjem vate u nos koju ste prethodno namočili sa malo vode. Vježba je vrlo praktična i laka za izvođenje.
Izvor:
David Icke
Desna strana mozga je ona koja se povezuje sa širom sviješću, širokom, beskrajnom, svjesnom stvarnošću koje smo mi dio. Desna strana mozga je naša kreativnost, jer u beskrajnom prostranstvu svijeta postoje beskrajne mogućnosti, beskrajna spoznaja i beskrajna mudrost. Beskrajna raznolikost percepcije. Desna strana mozga, a to je strana koja nas s takvom stvarnošću povezuje daje nam našu kreativnost.
Lijeva strana mozga koja je jednako važna za život u ovoj stvarnosti povezuje nas s ovim svijetom. To je strana strukture, jezika, svega što vidimo u društvu, strana intelekta, obrazovanja, politike, znanosti, medicine. Sve je to povezano s lijevom stranom mozga. Budući da nas lijeva strana mozga povezuje s ovim svijetom koji se najviše zasniva na podjeli, na razdvajanju, poput ovog prostora koji odvaja vas i mene. Iako to nije prazan prostor nego vibrirajuća energija izvan raspona vidljivog svjetla, lijeva strana mozga sve spoznaje kao odvojeno. Pogledamo li medicinu, znanost, obrazovanje ili politiku, u svim tim disciplinama svijet se promatra kao niz dijelova, a ne kao cjelina.
Desna strana mozga vidi i doživljava jedinstvo svega. Idealno je ono što nazivamo "ljudima cjelovitog mozga". Aktivne su i jedna i druga strana mozga i one međusobno komuniciraju pomoću mosta koji ih povezuje. Tako da istovremeno možete biti i nadahnuti i kreativni i spoznati da smo svi dio jedne velike svijesti, beskrajne svijesti koja je sve. Sve to zajedno možete uobličiti na način koji vam omogućava da funkcionirate u ovoj stvarnosti. Ako postoji neravnoteža u funkcioniranju dviju polutki mozga, neravnoteža se jasno pokazuje, obično na jedan od dva načina. Osoba koja ima snažan stimulans u desnoj strani mozga, ali ne i u lijevoj, vrlo je kreativna osoba, koja moglo bi se reći živi u "carstvu vilenjaka". To su jako kreativni ljudi koji ne znaju živjeti u ovome svijetu, jer ih ta lijeva strana ne povezuje dovoljno čvrsto sa stvarnim svijetom. Takvih je u našem društvu malo. Neravnoteža koja preteže u svijetu je dominacija lijeve strane mozga. Ako vašim osjećajem stvarnosti upravlja lijeva strana mozga, svijet promatrate kao izdvojene dijelove. Kao niz razdvojenosti, kao niz struktura, ali niste u stanju pojmiti jedinstvo i povezanost u cjelini beskrajnosti koje smo svi dio.
Pogledamo li kako funkcionira sustav obrazovanja i kako nas potiču da se potrudimo ući u strukture moći i utjecaja koje diktiraju narav i ciljeve ljudskog društva, vidjet ćemo da se od najranije dobi potiče lijeva strana mozga i desna se strana izolira. Na primjer, da biste napredovali unutar sustava morate uspješno položiti niz ispita od škole do fakulteta. Što je potrebno da bismo položili takav ispit? Potrebno je lijevu stranu mozga nakrcati pojmovima koji su joj svojstveni: jezik, struktura, podijeljenost i odvojenost, držati sve to u lijevoj strani mozga i kad izađete na test, iskrcati sve to na papir. Ako ste u tome vješti položiti ćete test s dobrom ocjenom. Što znači da možete krenuti dalje. Recimo na fakultet. A kad tamo položite sve ispite, dobit ćete diplomu s kojom možete krenuti na slijedeću razinu, u onaj dio društva u kojem se želite specijalizirati, bila to državna služba ili politika, mediji, znanost, medicina ili nešto drugo. Budući da je nužno položiti cijeli niz takvih ispita da biste uopće došli u obzir za neku takvu instituciju možemo zaključiti da su oni koji su danas u njima osobe kod kojih je već prenaglašena lijeva strana mozga na štetu desne. To su ljudi koji upravljaju institucijama društva, određuju što je društvu potrebno i usmjeravaju ga.
Zato živimo u društvu u kojem gotovo isključivo prevladava lijeva strana mozga koja sve doživljava kao odijeljeno i odvojeno, što strašno dobro dođe kad treba poticati podjele, sukobe i ratove i shvaća samo ono što je strukturirano. Ona ne može pojmiti da bi svijet mogao postojati bez bezbroj pravila i struktura, s obzirom da ta strana mozga samo to razumije i nimalo ne razumije desnu stranu mozga koja život vidi drugačije. Lijeva strana mozga više je stimulirana da postane dominantna strana mozga, ne samo kod tih ljudi koji su uspješno položili masu testova i dospjeli na mjesta gdje imaju moć i kontrolu nad masama, nego i kod većine drugih koji možda nisu uspješno polagali testove i ispite, a kojih ima dosta, jer u vrijeme kada su išli u školu ih to naprosto nije zanimalo.
Primjeri
Opet se vraćamo manjini, onoj jezgri koja djeluje iza scene i manipulira čovječanstvom pomoću masovne kontrole. Oni su ti koji dobro razumiju taj sistem. Na primjer, početkom 2009. godine u Velikoj britaniji vlasti su najavile da će uvesti 500 obrazovnih ciljeva za predškolski uzrast. Čak su i pedagozi što ne znaju vezu između polutki mozga i kontrole podigli glas i pitali: "Pa kad će se ta djeca igrati?". To i jest glavna zamisao, da im se ostavi što manje vremena za igru. Jer što je igra? Igra je improvizacija i poticanje mašte. Nema strukturu. Dijete se jednostavno igra i koristi maštu. A mašta je izraz beskrajne mogućnosti desne strane mozga. Dakle, od najranije dobi nastoje prikriveno poticati lijevu stranu mozga na račun desne. Uvući ljude u ovu lažnu stvarnost koju će doživljavati kao jedinu stvarnost i neće moći shvatiti ništa izvan strukture pravila, propisa i slično. Sve ovo je na račun desne strane mozga.
Postoji još jedan primjer, izvrstan primjer ove razlike o kojoj govorimo. Riječ je o iskustvu jedne neuro-atomičarke. Znanstvenici koja se bavi istraživanjem mozga u Americi. Zove se Jill Bolte Taylor. Njezina je priča na internetu. Budući da se bavi istraživanjem mozga znala je točno što joj se događa kad je doživjela moždani udar. Priča je vrlo indikativna za ono o čemu govorimo. Jednog se jutra probudila i nije se dobro osjećala. Prvo je stala na spravu za vježbanje i pokušala je vježbati. Kad je pogledala svoje ruke, one uopće nisu izgledale kao njezine. Izgledale su čudno, mislim da je spomenula riječ "kandže". U svakom slučaju izgledale su drugačije. I dalje joj nije bilo dobro, i nakon nekog vremena shvatila je da doživljava moždani udar. Budući da je zahvaćeno mjesto bilo na lijevoj strani mozga, onoj strani koja energiju dekodira u ovu stvarnost, lijeva joj je strana mozga slabije funkcionirala i u sustavu dekodiranja su se pojavile pogreške i nije više funkcionirao. Time se njena točka svijesti premjestila na desnu stranu mozga, jer se lijeva strana mozga više nije mogla nadmetati s desnom. U tom trenutku, kaže ona, osoba koja je znanstvenica, "Ja sam bila sve što postoji". U toj stvarnosti nije bilo granice između mene i ostatka svijeta. Sve je bilo jedna cjelina. Ne samo to, nego sam osjetila duboku i potpunu sreću, kakvu nikad u životu nisam osjetila. Radost, ljubav, sklad, osjećaji duboke sreće. To su osjećaji koje ljudi ne mogu naći u svijetu kojem upravlja lijeva strana mozga. Ne nalaze ih zato što lijeva strana mozga jednostavno ne dekodira tu razinu stanja svijesti. Ona jako zabavno prepričava tu svoju priču i kaže kako joj je bilo divno u tom trenutku i nije joj se dalo ništa drugo. Ali je ipak odlučila da nešto mora napraviti. Očito se događaju neki problemi premda je njoj ovako super. Otišla je do telefona da pokuša nazvati prijatelja i kaže mu da ima problema i da treba pomoć. Međutim, kad je došla do telefona, na telefonu nije vidjela brojke nego samo piksele i nije ih mogla povezati u brojeve. Zašto? Zato što, kao što smo rekli, ima više razina dekodirane stvarnosti. Na jednoj je razini samo opća vibrirajuća energija, druga je razina digitalna poput piksela na filmu, poput zelenih matematičkih kodova koji se listaju na kompjutorskom ekranu u filmovima Matrix. Ako se sjećate filma, sjećate se da ljudi gledaju u ekrane prepune kodova i brojeva, ali oni ne vide kodove i brojeve, nego vide ulice na kojima su automobili i ljudi. Taj prizor simbolizira ovaj proces dekodiranja o kojem govorimo. Ona dalje kaže da joj je trebalo užasno puno vremena da se probije kroz to i pritisne tipke s pravim brojevima. Tako da je telefon ipak zazvonio i čovjek je s druge strane podigao slušalicu. Izgovorio je neku uobičajenu rečenicu poput: "Halo, ovdje taj i taj.", a Jill Bolte Taylor je s druge strane čula samo: "vu vu vu". Ona mu je pokušala odgovoriti. Mislila je da izgovara slijedeće riječi: "Imam problema. Trebam pomoć." Ali dok je govorila čula je da i ona kaže samo: "vu vu vu". Zašto? Zato što lijeva strana mozga nije dekodirala ono što je govorni aparat izgovarao. Stavite ruku pred usta i osjetit ćete vibraciju svog glasa, jer glas je upravo to, vibracija, koja se dalje u sustavu uha i mozga dekodira kao tekst. Kad joj je lijeva strana mozga prestala funkcionirati, ona strana mozga koja dekodira jezik i riječi, ona više nije čula riječi.
Ovaj primjer odlično pokazuje kako rade lijeva i desna strana mozga. Kad je funkcionirala samo desna strana mozga osjećala je samo sreću u spoznaji da je ona sve što je ikad bilo, jest i bit će. U lijevoj strani ostala je struktura i ova stvarnost. Ako znamo naći ravnotežu između dvije strane mozga, to je savršeno. Tada možemo shvatiti svoju povezanost sa beskrajnim. Znati da je ovo tijelo samo privremeni oblik koji nam omogućava da doživimo ovu stvarnost pa tako i osjećaj odvojenosti od ostaloga, što je samo jedno od mnogih iskustava. Ali znajući da je to samo to, jedno naše iskustvo, a da to nismo mi. Kad nam se ta mogućnost oduzme, a društvo čini sve da onemogući tu svijest o povezanosti, ljudi ostaju zarobljeni u lijevoj strani mozga. Oni vide samo podvojenost, podjelu, potrebu za strukturom, potrebu za pravilima i propisima i vertikalnu strukturu moći. Jer tako u ekstremnom obliku funkcionira naš mozak. I zato nas društvo nastoji zarobiti u lijevoj strani mozga.
Kako aktivirati desnu stranu mozga
Pošto živimo u svijetu koji nam konstantno "vježba" ili aktivira lijevu stranu mozga, postavlja se pitanje kako uspostaviti ravnotežu ili balans rada mozga. Jedan od načina je početi dodatno aktivirati desnu stranu mozga. Postoji više načina kako aktivirati desnu stranu mozga. Kao što smo do sada rekli, desna strana mozga je povezana sa onim kreativnim ili iracionalnim, dok je lijeva sve ono što je racionalno i logično. Već prema ovome možemo zaključiti koje stvari mogu dodatno aktivirati desnu stranu. Ovdje ćemo nabrojiti neke, a nakon njih će vam sigurno doći neke druge ideje.
Slobodno plesanje
Pustite si veselu muziku koju volite i započnite slobodno plesati. Jako je važno da se osjećate ugodno i slobodno. Većini će biti neugodna i sama pomisao da sami plešu ili da se prepuste muzici. Sve mora biti nenaporno. Onima kojima je neugodno može olakšati da spuste zavjesu kako ne bi imali osjećaj da ih netko gleda. Totalno opustite tijelo i prepustite se vlastitoj kreativnosti i muzici da počme spontano gibati tijelo. Kako nam je svima lijeva strana mozga više aktivna od desne, mozak će automatski pokušavati napraviti nekakav logičan ili racionalan ples. Međutim, to je potrebno prepoznati i pokušati "razbiti" logične ili racionalne pokrete. Kada god primijetite da ste počeli neki pokret ponavljati odmah ga promijenite. Time počinjete aktivirati kreativne i neracionalne centre u mozgu. Reakcije mogu biti da počmete misliti: "Što bi netko rekao da me ovakvoga vidi?" ili "Što mi je sad došlo da ovo radim?" ili slično. To su sve tvorevine racionalne strane mozga koja je većini ljudi previše aktivna na račun desne strane mozga. Oni koji probaju ovo iskustvo mogu nakon nekog vremena osjetiti veliko olakšanje i sreću koja ih prožima kroz cijelo tijelo. Primjer kako plesati!
Svjesno korištenje lijeve strane tijela
Ovdje bi spomenuli engleski jezik gdje riječ za desnu stranu "Right" znači "Pravična" ili prava strana. No nećemo sad ići u povijest gdje se nalaze izvori za naglašeno vježbanje desne strane tijela ili lijeve strane mozga. Već kako se po naslovu može zaključiti je da ćemo ovdje navesti neke radnje koje vam je tijelo automatski već naučilo raditi sa desnom stranom tijela, a za koje jednako možete koristiti i lijevu stranu tijela. Danas je opće poznato u modernoj medicini da desnom stranom tijela upravlja lijeva strana mozga, dok lijevom stranom tijela upravlja desna strana mozga.
Većina ljudi danas su dešnjaci, no postoji dosta primjera djece kojima je lijeva ruka bila prirodno spretnija, a koji su u školi bili primorani da nauče pisati sa desnom rukom. Međutim, bili primorani ili ne, uvijek je moguće naučiti pisati sa lijevom rukom. U početku možda počnete pisanjem abecede ili samo štampanih slova. Ubrzo nakon nekog vremena ćete moći pisati cijele rečenice, sve dok ne budete u mogućnosti pisati jednako dobro kao i sa desnom rukom. Pisanje je samo jedan primjer, tu možemo nabrojati bilo koju naučenu radnju u životu koju nesvjesno radite, kao što su još i držanje žlice ili vilice dok jedete, puhanje nosa sa maramicom, otvaranje vrata i slično. Svaku radnju koju počnete raditi svjesno sa lijevom stranom tijela dodatno aktivirate desnu stranu mozga. Budite kreativni...
Disanje
Već od davnih vremena stari jogiji su znali vježbe pod nazivom "Swara yoga" koje uz pomoć disanja potiču rad mozga, te koje nakon nekog vremena izvođenja dovode do ravnoteže aktivnosti rada obje moždane polutke. Ovdje bismo naveli jedan primjer tehnike disanja ili pranajame. Ova vježba disanja je naizmjenično disanje kroz lijevu i desnu nosnicu, koja ima za cilj naizmjenično aktivirati jednu pa drugu strana mozga. To u konačnici vodi do ravnoteže rada obje moždane polutke. Ako želite vježbati obje strane mozga možete naizmjenično zatvoriti lijevu nosnicu, napraviti udah i izdah, pa zatim isto ponoviti nakon što zatvorite lijevu, a otvorite desnu nosnicu. Drugi način je da se zatvori desna nosnica i napravi udah kroz lijevu, pa se zatvori lijeva nosnica i napravi izdah kroz desnu, zatim odmah iza toga udah i nakon toga zatvorite desnu nosnicu i napravite izdah kroz lijevu. I tako nastavite.
U slučaju da želite aktivirati samo desnu stranu mozga, jer smatrate da spadate u grupu kojima je lijeva strana već više aktivna, možete na neko vrijeme začepiti desnu nosnicu kroz koju zrak aktivira lijevu stranu mozga i disati samo kroz lijevu, te na taj način vježbati desnu stranu mozga. Zatvaranje nosnice možete postići stavljanjem vate u nos koju ste prethodno namočili sa malo vode. Vježba je vrlo praktična i laka za izvođenje.
Izvor:
David Icke
Slobodan Maslic REIKI
REIKI i TRUDNOĆA, DOJENJE, MALE BEBE
REIKI I TRUDNOĆA
Svako ko je završio Reiki prvog stupnja kod nekog od učitelja naše Asocijacije čuo je na tečaju preporuku da se nakon trećeg mjeseca trudnoće trudnicu ne tretira Reikijem od struka na niže. Uz tu preporuku obično ide i sljedeće objašnjenje.
Trudnoća je prirodan proces, a Reiki je prirodan sustav koji je u svojoj biti životnopodržavajući. On će trudnoću podržati na najbolji mogući način, ili je neće podržati ako je to u skladu s božanskim planom. I sad, ako tretirate Reikijem trudnicu koja o Reikiju zna malo ili ništa i ukoliko dođe do bilo kakovih komplikacija u trudnoći, možete se dovesti u situaciju da budete nepravedno okrivljeni za te komplikacije. Ukoliko buduća majka podsvjesno iz bilo kojeg razloga ne želi ili nije spremna imati dijete i/ili joj nije dato da ima dijete iz karmičkih razloga i trudnoća se zakomplicira ili dođe do spontanog pobačaja, lakše je prstom uprijeti u nekog drugog nego se suočiti sa sobom i dubinskim uzrocima svojih želja i potreba. Ukoliko Reiki terapeut nije izučeni psihoterapeut ne preporučuje se čeprkanje po uzrocima komplikacija čak i ako mu je sve jasno.
Nakon prva tri mjeseca plod "oživi" kako se to u narodu kaže, stupanj identifikacije s trudnoćom ojača i što je trudnoća poodmaklija veća je trauma ako dođe do komplikacija. Zbog toga i zbog već iznesenih razloga daje se preporuka o netretiranju trbuha nakon trećeg mjeseca trudnoće.
Trudnoća je općenito vrlo delikatan proces i za trudnicu je to posebno ("drugo") stanje i zbog toga je koji put kod nekih trudnica bolje ne miješati se ni na koji način i ne tretirati ih Reikijem niti tokom ta prva tri mjeseca.
Procijenite od slučaja do slučaja o kakvoj se osobi radi i na osnovu toga odlučite hoćete li je ili ne tretirati Reikijem.
Naravno, to ne znači da je Reiki kontraindiciran u trudnoći. Dapače, sasvim suprotno. S vama želim podijeliti svoje iskustvo na temu trudnoće i Reikija, kao i iskustva još nekoliko trudnica reikistica.
Za mene je Reiki jedan veliki blagoslov. Trudnoću u narodu nazivaju još i blagoslovljenim stanjem, stoga, ne zvuči čudno ako kažem da sam se kao trudnica osjećala višestruko blagoslovljenom. Imala sam oboje. Reiki i trudnoća imaju još jednu zajedničku osobinu. Radi se o jedinstvenom osjećaju direktnog spoja sa Stvoriteljem. U trudnoći je žena božji suradnik u stvaranju i izgradnji života, a u Reikiju je Reikista božji suučesnik ("kanal") u vraćanju ravnoteže onome što je stvoreno i svjedok u manifestaciji božanske milosti na djelu. Ovo su činjenice, a sada malo osobnih iskustava.
Trudnoća i inicijacije
Od samog početka pa do sredine osmog mjeseca trudnoće vodila sam tečajeve i inicirala ljude u Reiki. Ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da bi taj veliki protok energije koji se događao tijekom inicijacija mogao naškoditi bebi. Baš obrnuto. Smatrala sam da je mjesto s kojeg duša dolazi ionako prožeto tom energijom pa da joj je prelazak na ovu grublju, materijalnu razinu zapravo iniciranjem tj. kanaliziranjem Reikija olakšan. Smatrala sam da duša unaprijed zna kome, zašto i na što dolazi pa da je u redu ponašati se i živjeti manje-više kao i obično.
Kako sam vrlo brzo uspostavila komunikaciju s bebom u trbuhu za vrijeme inicijacija se znala javljati i davati mi informacije o ljudima kao da je željela učestvovati u onome što radim.
Na pitanje da li inicirati trudnice u Reiki, moj je stav da bez obzira o kojem se stupnju radilo odluku mora donijeti učitelj sam, razmatrajući svaki slučaj zasebno. Žene inicirane u Reiki u trudnoći koje ja znam, doživjele su to kao pravi poklon i pomoć.
Trudnoća i tretmani fizičkog tijela
Jedna od najprirodnijih stvari u trudnoći je držati ruke na trbuhu i nježno ga gladiti. To je još jedan oblik prisnosti, i izražaj ljubavi majke prema djetetu koje spontano otvara srce i omogućuje protok Reikiju. Beba je ponekad "povukla" Reiki, a ponekad ne. Uredno sam se tretirala Reikijem sama ili me tretirao suprug kada sam imala mučnine u trudnoći, prehladu i kad su me boljela leđa.
Svakoj trudnici reikistici bih preporučila da si u trudnoći dnevno napravi samotretman ako joj to godi, a po potrebi bez straha i tretman za bilo koju tegobu.
Poznat mi je slučaj gdje su davali Reiki direktno na trbuh trudnici u
devetom mjesecu trudnoće i beba koja je bila okrenuta na zadak, okrenula se u
ispravan položaj za porod. Također je rađen Reiki za bebu koja je imala omotanu
pupčanu vrpcu oko vrata i pupčana vrpca se odmotala.
Trudnoća i tretmani na daljinu
Trudnoća je jedan tako buran proces po sebi da nisam osjećala potrebu za
nikakvim dodatnim "uzbuđenjima" i iznenađenjima koja sa sobom nose mentalni
tretmani. Svaki dan je donosio nešto novo i imala sam dovoljno materijala za
samopromatranje i učenje o sebi. Zbog burnih hormonalnih promjena u trudnoći dolazi do promjena osim na fizičkom planu i u emocionalnom reagiranju trudnice. Kod većine žena javlja se preosjetljivost, lako se rasplaču, ne podnose bilo kakvu grubost. Ja nisam mogla sjediti duže od par minuta na mjestima negativnih (geopatoloških, tehničkih i sl.) zračenja i podzemnih voda (beba bi se u trbuhu počela divlje ritati). Više se nisam mogla zadržavati u društvu ljudi koji su negativno zračili. Izbjegavala sam agresivne filmove, knjige, slike, a svaka i najmanja patnja u mojoj okolini izazivala je suze i duboko suosjećanje.
Kada sam jednom prilikom bila svjedokom jedne agresivne situacije beba je pobjegla u dubinu trbuha (inače je uvijek bila na površini), i tek nakon pola sata davanja Reikija, nježnog pričanja i uvjeravanja ponovo se vratila na površinu. To je još jedan dokaz da su djeca i prije samog rođenja prijemljiva na sve vidove energija u okolini, a majka je definitivno najbliža bebina okolina u to doba. Poput inprinta beba prima kako ljubav i zadovoljstvo majke, tako i sve strahove, agresivne porive, tugu i slično.
Naravno, pošto nitko od nas ne živi pod staklenim zvonom i stresne situacije su dio svakodnevnice, preporučila bih ne susprezati se u emocionalnom reagiranju.
Ako vam se plače plačite, izrazite se i rješavajte stvari odmah i sad.
Poznato je da čovjek iz svoje okoline unosi u sebe tri stvari:
- zrak (pranu)
- hranu i vodu
- utiske (osjetilne, energetske, emocionalne...)
Stoga, družite se s dobrim ljudima, okružujte se lijepim i ugodnim stvarima, muzikom, šetajte po prirodi, meditirajte, molite se, prakticirajte pranayamu, pjevajte bhajane, mantrajte...
Reiki, porod i ono poslije
Ideja koja se pokazala odličnom u praksi je zamoliti desetak-petnaestak prijatelja, ili nazvati "Vatrogasce", da vam pošalju Reiki tretman za situaciju poroda. Prije odlaska u bolnicu nazvala sam jednu prijateljicu koja je onda obavijestila sve ostale da mi šalju Reiki. Osim brzog poroda rezultat je bio da sam se nakon svega osjećala toliko ispunjena energijom da nisam mogla zaspati još nekoliko sati. Vrlo je važan i psihološki momenat kada ste uvjereni da jednostavno ništa ne može poći po zlu jer je Reiki s vama.
"Ono poslije podrazumijeva poslati Reiki bebi u drugu sobu, ako nije s vama u sobi, tretirati sebi trbuh i eventualnu ranu od epiziotomije ili carskog reza. Možete tretirati bolničku hranu, poslati prvi simbol ponekoj neljubaznoj medicinskoj sestri itd...
Posebno važna tema je dojenje
Prema Barbari Ann Brennan putem dojenja uspostavlja se najdublja povezanost majke i djeteta. To je osjećaj najbliži bliskosti koju je dijete iskusilo u majčinoj utrobi. Dok siše dijete doživljava sebe kao majku. Doživljava majku kao boga i sebe kao boga koji je majka. Majčina, božja i djetetova bit (suština) su jedno. Da bi dijete osjetilo svoju božansku suštinu ono mora biti ispunjeno suštinom majke/boga. Tek kada je tako prožeto (ispunjeno) dijete može krenuti ka individuaciji osjećaja vlastite božanske suštine. Osjećaj ispunjenosti koji dijete dobija dojenjem je način na koji dijete to uči i spoznaje.
Ako majka ima poteškoća s dojenjem, ili prekida dijete u sisanju prije nego li je ono spremno završiti, ili ako to obavlja u žurbi, nestrpljivo, ona u suštini odbacuje dijete. I ako se to često ponavlja dijete će postati nervozno, imat će problema sa sisanjem što će produžavati vrijeme dojenja i tako još više pogoršavati situaciju čime se stvara začarani krug. Takva djeca odrastu u ljude bez jasnog i potpunog iskustva svoje vlastite suštine - božanskog izvora u sebi. To onda postaje poligon za krađu energije od drugih ljudi itd... (Sve to i još puno svega ostaloga možete pročitati u knjizi "Light Emerging" uskoro i u prijevodu na našem jeziku).
Dakle, radite si Reiki za dojenje i to direktno na grudima i/ili na situaciju.
Reiki i male bebe
Imajući na umu koliko su važni prvi utisci koje novorođena beba stiče o svijetu u koji dolazi i ljudima, davanje Reikija kao posebnog oblika ljubavi je jedna od prekrasnih stvari koje majka može učiniti za svoje dijete. Najprirodnije je davati Reiki dok doji dijete. Kada je moja curica imala problema s probavom pomagalo je kada bih jednu ruku položila na trbuh, a drugu na leđa. Radite Reiki prije ili nakon cijepljenja, protiv prehlade, alergija....
Za Reiki nema ograničenja, ona postoje samo u našim umovima. Stoga eksperimentirajte i uživajte u otkrivanju novog u suglasju sa svojim duhovnim vodstvom.
Autor: Biserka Šprah
Lektor: Divina Marion
Srijeda, 09 Kolovoz 2006
izvor: http://www.reiki-hara.hr/joomla/index.php?option=com_content&task=view&id=31&Itemid=41
Subscribe to:
Posts (Atom)